{"title":"Emocije, identitet(i) i tijelo u snovljemu jeziku pjesnika Radovana Ivšića","authors":"Sandra Balić, Tea-Tereza Vidović-Schreiber","doi":"10.15291/csi.4319","DOIUrl":"https://doi.org/10.15291/csi.4319","url":null,"abstract":"U radu se promatra izdvojeno pjesničko stvaralaštvo marginaliziranoga hrvatsko-francuskog autora Radovana Ivšića (1921. – 2009.) i u središte se stavlja motiv sna koji pjesniku osigurava propitkivanje (i)realnosti, napuštanje mimeze i stvaranje neobičnih asocijativnih odnosa karakterističnih za proces(e) sanjanja. Istraživački korpus u radu čine poeme Trideset i šest njenih čuda (1940.) i Narcis (1942.), zbirke pjesama Bunar u kuli (1967.), Tanke (1954.) i Crno (1974..), koje su objavljene u nekoliko izbora djela, točnije u Pet stoljeća hrvatske književnosti (1985.), U nepovrat (1990.), Crno i crno (2003.) i San na javi (2016.), iz kojih se iščitavaju, potom izdvajaju i interpretiraju označitelji emocija, identiteta i tijela. Stilskim kontekstualiziranjem autora unutar nadrealizma kategorizirat će se pjesnikov diskurs kao tzv. Ivšićev snovlji jezik. Karakterizira ga specifična sintaksa i morfologija te začudne pjesničke slike, a autoru omogućava: (1) autentično izražavanje emocija, (2) definiranje njegova fluidnog identiteta i (3) prikazivanje tjelesne metamorfoze i odnosa prema tijelu uopće. U tom kontekstu umjesto pojma oniričko, koji se pojavljuje u svim razdobljima i žanrovima književnosti, koristit će se pojam Ivšićev snovlji jezik kako bi se preciznije identificirala njegova poetika i njegov lingvistički kapital. Također, kao bilingvistu nadrealistička poetika omogućava mu izlazak izvan prethodno postavljenih stilskih okvira te njome ostvaruje ideološke stavove slobode koji su ga legitimirali u geografskom, kulturološkom i političkom okruženju. Iako će kasnija faza Ivšićeva stvaralaštva biti u opreci s njegovim ranijim književnim ostvarenjima (i u formalnome i u motivskome smislu), matrica će (is)korištenoga specifičnog snovljeg jezika ostati i dalje njegova temeljna pjesnička paradigma.","PeriodicalId":158348,"journal":{"name":"Croatica et Slavica Iadertina","volume":"159 3","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-29","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139145785","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
{"title":"Komunikacija između čovjeka i prirode","authors":"Paula Rem","doi":"10.15291/csi.4318","DOIUrl":"https://doi.org/10.15291/csi.4318","url":null,"abstract":"Pristanište (2020) Darka Šeparovića alegorijski je roman koji tematizira odnose čovjeka i prirode. Komunikacijski problemi između protagonista i njegove djevojke zrcale nasilne i destruktivne odnose vidljive u prirodi, ali i u odnosima između čovjeka i prirode. Tekst navodi čitatelja povjerovati da protagonist nakon raskida veze uništava svoju kuću (kao što neumjerena eksploatacija prirodnih resursa uništava Zemlju) radi izgradnje broda (koji simbolizira industriju), no zaokret otkriva da protagonist nije doista uništio svoj dom, već napisao roman. Metatekstualni završetak pokazuje odmak od destruktivnih komunikacijskih tendencija. Ovaj angažirani ekološki roman koristi hindo-budističku cikličku strukturu, ali se oslanja na judeokršćansku perspektivu o tehnološkom progresu kao pozitivnom civilizacijskom pomaku uz imperativ „čuvanja i održavanja” okoliša. Komunikacija u romanu odvija se na nekoliko razina: između muškarca i žene, čovjeka i prirode, prirode i industrije. Cilj ovoga rada je analizirati procese interakcije u romanu s fokusom na odnos između ljudskog tijela i prirode te civilizacijski kontekstualizirati roman. Kao rezultat emocionalnih stanja, subjektovo tijelo transformira se i dovodi u interakciju s prirodom. Sve u romanu postoji kao dvoje: on i ona, drvo i more, civilizacija i priroda – uvijek postoji pošiljatelj (komunikator) i primatelj (recipijent). Komunikacija u romanu predstavlja bilo koji interaktivan odnos koji sadrži akciju i reakciju. Rad će se fokusirati na tematska težišta vezana uz ekologiju, stav prema industrijalizaciji te identificirati judeokršćanske i hindo-budističke elemente.","PeriodicalId":158348,"journal":{"name":"Croatica et Slavica Iadertina","volume":"76 s324","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-29","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139145923","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
{"title":"Izražavanje emocije sreće u hrvatskim i talijanskim frazemima","authors":"Vini Mušac","doi":"10.15291/csi.4324","DOIUrl":"https://doi.org/10.15291/csi.4324","url":null,"abstract":"U ovome radu istražit će se način izražavanja sreće u hrvatskoj i talijanskoj frazeologiji i utvrditi postoje li podudarnosti u dvama jezicima s obzirom na plan izraza i na pozadinsku sliku frazema. S jedne strane frazeološka će raščlamba biti osnovana na frazemima čija je jedna od sastavnica sreća (biti lud od sreće) i tal. gioia (essere pazzo di gioia) i njezini sinonimi ili djelomični sinonimi kao što su radost, veselje, fortuna i sl. u hrvatskome, odnosno felicità, allegria, fortuna i sl. u talijanskome te leksemi čije značenje upućuje na druge emocije povezane sa srećom kao što su zadovoljstvo, tal. contentezza. S druge strane analiza će se temeljiti na somatskim frazemima iz čijega se značenjskoga plana iščitava emocija sreće (imati osmijeh od uha do uha i avere un sorriso da un orecchio all'altro). S treće strane analiza će se temeljiti na nesomatskim frazemima čija pozadinska slika upućuje na emociju sreće (biti u sedmome (devetome) nebu i essere al settimo cielo). U radu se pokazuje da se frazeološki korpus dvaju jezika u velikoj mjeri podudara na planu izraza i sadržaja, ali i da svaki od korpusa sadrži specifičnosti koji su odraz kulture, nataloženoga zajedničkog narodnog iskustva i pogleda na svijet.","PeriodicalId":158348,"journal":{"name":"Croatica et Slavica Iadertina","volume":"18 3","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-29","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139145398","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
{"title":"Veze kao oblik samouništenja u poeziji Drage Glamuzine","authors":"Dubravka Bogutovac","doi":"10.15291/csi.4322","DOIUrl":"https://doi.org/10.15291/csi.4322","url":null,"abstract":"Članak se bavi pjesničkim opusom Drage Glamuzine, sadržanim u njegovoj knjizi Crni zec. Sabrane i nove pjesme. Naglasak istraživanja je na destrukciji i autodestrukciji koja karakterizira muško-ženske odnose u ovim knjigama, te se veze poimaju kao oblik samouništenja. Članak opisuje tipove odnosa u koje ulazi Glamuzinin lirski protagonist / subjekt te analizira globalne metafore teksta. Interpretiraju se odnosi muškarca i nekolicine žena, od kojih su neki formalizirani kao brak, neki su ljubavničko-preljubnički, a neki tek usputni i jednokratni. U analizu se uvodi i značaj pisanja kao artikulacije iskustva, ali i bijega od iskustva. Zaključuje se da je lirski subjekt konstantno u stanju podvojenosti između želje za strašću i destrukcijom te želje za smirajem i ravnotežom. Također, ističe se da je riječ o rijetkome slučaju u domaćoj, pa i inozemnoj literaturi, u kojemu se jedan pisac tako dosljedno drži jedne, opsesivne teme i piše o tome da je se ne može osloboditi – kako iz života tako i iz literature.","PeriodicalId":158348,"journal":{"name":"Croatica et Slavica Iadertina","volume":" 4","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-29","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139143092","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
{"title":"Posredovanje emocija izraženih neverbalnim znakovima u audiodeskripciji filma Murina","authors":"Željka Macan","doi":"10.15291/csi.4325","DOIUrl":"https://doi.org/10.15291/csi.4325","url":null,"abstract":"Audiodeskripcija je poseban oblik unutarjezičnoga prevođenja kojim se vizualni dio poruke audiovizualnoga sadržaja prenosi u odgovarajuću auditivnu informaciju s ciljem njezine dostupnosti osobama oštećena vida. Nakon uvodnih napomena o dostupnosti medijskih sadržaja kojima se informacija prenosi (i) vizualnim kanalom, donosi se pregled temeljnih obilježja audiodeskripcije i načina na koji se njome auditivnim kanalom posreduju emocije pretvorene u znakove drugoga semiotičkog sustava. Audiovizualni tekst koji je polazište za provedenu analizu je igrani film Murina, čiji je sadržaj izvorom za jezične izraze različitih emocija. U filmu se izdvajaju sekvence koje sadrže elemente emocionalno obojene komunikacije izražene neverbalnim ponašanjem, a među njima one u kojima je zastupljena audiodeskripcija. Polazeći od toga da se neverbalnom komunikacijom može izraziti cijeli niz emocija te da se neke emocije mogu povezati s određenim kinezičkim ponašanjem, njegov se verbalni izraz dovodi u vezu s načinom na koji se određena emocija obilježava te se time kompenzira višemodalnost izvornoga igranog filma. Analizom se verbalnih izraza emocionalnih stanja i reakcija želi utvrditi koja se jezična sredstva u tekstu audiodeskripcije koriste za predočavanje emocija likova u filmu. Zaključno se navode zastupljene strategije i tehnike u opisu neverbalnoga ponašanja kao izraza pojedinih emocija.","PeriodicalId":158348,"journal":{"name":"Croatica et Slavica Iadertina","volume":"57 3","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-29","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139146568","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
{"title":"Emotions in the Discourse of a Literery Essay","authors":"Tea Rogić Musa","doi":"10.15291/csi.4314","DOIUrl":"https://doi.org/10.15291/csi.4314","url":null,"abstract":"The article interprets Olga Tokarczuk’s essay Lalka i Perła about the novel Lalka by Bolesław Prus. An attempt will be made to explain what cognitive value this text has for the reader of Tokarczuk’s prose and for the reader who is interested in Prus’s novel, and to answer the question whether this essay can be considered as a contribution to literary-historical or other literary-scientific knowledge about Prus. The central thesis of the article is that Tokarczuk’s writing about Prus is an example of emotionalized discourse of fictionalized historiographical prose, a hybrid and marginal essayistic genre that appropriates the features of both fictional prose and modern literary scientific writing, compressing some of the traditional essay’s procedures, such as presenting personal viewpoints and intentionally impregnating the discourse with private emotional manifestations. The aim of the paper is the analysis of Tokarczuk’s writing and the assessment of the scope of her essay in the context of knowledge of Prus’s novel.","PeriodicalId":158348,"journal":{"name":"Croatica et Slavica Iadertina","volume":" 22","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-29","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139142346","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
{"title":"Osmijeh – varljiva slika „Unutarnjega čovjeka” (na primjeru romana Sakupljač Raja E. Čižova)","authors":"Jasmina Vojvodić","doi":"10.15291/csi.4313","DOIUrl":"https://doi.org/10.15291/csi.4313","url":null,"abstract":"U radu se raspravlja o odnosu „unutarnjega” i „vanjskoga čovjeka”, pozivajući se na psihopoetiku E. Ètkinda (2005) koji uvodi termine „unutarnjega čovjeka” i „izvanjskoga govora”. Odnos „unutarnjega” i „vanjskoga” istražuje se preko osmijeha – facijalne ekspresije Marine L'vovne, junakinje u romanu E. Čižova Sakupljač raja (2019). Marina L'vovna boluje od Alzheimerove progresivne i kronične bolesti i njezin osmijeh, kao kompleksan znak (Vinogradov 1999), važno je „vanjsko” obilježje njezina „unutarnjega” ja. Premda se junakinja mijenja, ona zadržava emocionalnost, kao i osmijeh na licu tijekom cijeloga života. U radu se obraća pozornost na osmijeh, imajući na umu emocije (usmjerenost subjekta prema van) i osjećaje (usmjerenost subjekta prema unutra) (Burger 2011), čime se potvrđuje odnos (poklapanje i razilaženje) „unutarnjega” i „vanjskoga čovjeka”. Analiza pokazuje da osmijeh junakinje ne odgovara vanjskim podražajima i da se junakinja zatvara u svoj „unutarnji” svijet i udaljuje, kako od „vanjskoga čovjeka”, tako i od vanjskoga svijeta.","PeriodicalId":158348,"journal":{"name":"Croatica et Slavica Iadertina","volume":" 10","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-29","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139144586","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
{"title":"Terapijsko čitanje Matoševe pripovijetke Camao","authors":"Davor Piskač","doi":"10.15291/csi.4312","DOIUrl":"https://doi.org/10.15291/csi.4312","url":null,"abstract":"Cilj ovoga rada jest prikazati mogućnost uporabe književnosti u terapijske svrhe rada s emocijama. Prema načelima simboličkoga modeliranja, ugrađena se metafora u književnome diskursu vrlo vjerojatno može funkcionalizirati i kao tzv. emocijska metafora. Svrha je ovoga rada uputiti na to da je možda moguće povezati postavke kognitivne terapije o kauzalitetu misli, emocija i postupaka, odnosno životnih odabira sa simboličkim modeliranjem metafora na temelju metaforičkoga potencijala narativnoga diskursa. Navedeno će biti prikazano na modelu literarne biblioterapije kao jedne od terapijskih tehnika. Teorijski se model temelji na hipotezi da je u kontekstu terapijskoga čitanja možda moguće potaknuti proces usmjerenog tumačenja i razumijevanja emocijskih metafora književnoga diskursa, na temelju pozorne analize i interpretacije narativnoga diskursa, te da je u skladu s time vrlo vjerojatno moguće književne likove duboko okarakterizirati i u emocionalnome smislu. Predstavlja se mogućnost da se ono što narativni diskurs izriče kao misaonu komponentu, bilo da je izriče sam književni lik ili pripovjedač, shvati kao emocijska metafora prema načelima simboličkoga modeliranja. Potom se u skladu s postavkama kognitivne terapije može utvrditi kauzalitet emocija i događaja. Rezultati teorijskoga promišljanja u terapijskome smislu će se oprimjeriti na Matoševoj pripovijetci Camao, s time da će se naglasak staviti na uočavanje emocijskoga obrasca prema kojem Kamenski živi: ugodne emocije – neugodne emocije i frustracija – bijeg, sve do točke kada se zaljubio i prvi se puta u životu pokušao suprotstaviti bijegu, ali nažalost, njegov ga je životni obrazac u tome spriječio.","PeriodicalId":158348,"journal":{"name":"Croatica et Slavica Iadertina","volume":"28 19","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-29","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139147518","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
{"title":"Feminističko čitanje poezije Marije Čudine","authors":"Andrea Anđelić","doi":"10.15291/csi.4321","DOIUrl":"https://doi.org/10.15291/csi.4321","url":null,"abstract":"Rad nudi interpretaciju zbirke Nestvarne djevojčice Marije Čudine iz 1959. godine, a fokusiran je na čitanje tematsko-motivskoga sloja pjesme iz feminističke perspektive te razmatranje odnosa lirskoga subjekta zbirke prema pitanjima roda, seksualnosti i reprodukcije. Krenuvši od problematike ženskoga pisma i statusa ženske književnosti u hrvatskom (i šire, zapadnom) književnom kanonu, jedan je od ciljeva teksta potaknuti feministički zadano prevrednovanje hrvatske ženske poezije koje neće polaziti od ustaljenih kategorija, već će predložiti nove perspektive čitanja i analize koje su dosadašnji kritičari i povjesničari književnosti previdjeli. S obzirom na to, naglasak ovoga tumačenja na doživljajima je lirskoga subjekta koji se nalazi u poziciji između djetinjstva i odraslosti, poziciji koja u njemu izaziva egzistencijalni i emocionalni rascjep te otuđenje. U fokusu su istraživanja pjesnički iskazi o doživljajima rodne determiniranosti subjekta i rodnoga identiteta kao diskurzivne pozicije koja se svakome subjektu dodjeljuje upravo tijekom razdoblja odrastanja. Tekstualnom analizom nekolicine pjesama iz zbirke želi se ukazati na to da upravo u specifičnoj rodnoj i emocionalnoj obilježenosti lirskoga subjekta leži potencijal zbirke da bude čitana kao važan dio hrvatskoga kanona, a osobito parakanona, te osvijetliti važnost Čudinina pjesništva u kontekstu suvremene hrvatske poezije.","PeriodicalId":158348,"journal":{"name":"Croatica et Slavica Iadertina","volume":"25 6","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-29","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139147805","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}