Prekarnost

Abstract

Rad propituje primjenjivost koncepta i pojma prekarnost kao označitelja koji se odnosi na posljedice restrukturiranja rada i radnih uvjeta pod diktatom neoliberalnog režima. U uvjetima intenzivirane globalne kompetitivnosti čitavo radno aktivno stanovništvo biva podvrgnuto pritiscima prilagodbe tržištu. Kratkoročni i nestabilni radni ugovori postali su tipična pojavnost postindustrijskog društva, a poimanje vremena kao resursa poprimilo je drukčiju dimenziju. Hegemonija satnog vremena slomila se zbog zahtjeva za stalnom otvorenošću globalnom tržištu te imperativa permanentnog stanja pripravnosti, uključenosti i prilagodljivosti. Preplitanja kulturno-povijesnih mikroperspektiva i socio-ekonomskih makroperspektiva ukazuju na različite tendencije menadžmenta u kvantifikaciji radnog vremena, što otvara i problemsku perspektivu prekarnosti, odnosno ekonomske nesigurnosti. U tom kontekstu nakratko se analizira i primjer Hrvatske.