Silences That Kill? Hate, Fear, and Their Silences

Abstract

Na primjeru politickog diskursa u Hrvatskoj koji eksplicitnim i implicitnim govorom iskljucivanja, a cesto i mržnje proizvodi strah te istraživanja osobnog pripovijedanja straha i tjeskobe marginaliziranih skupina autorica postavlja tri temeljna istraživacka pitanja. Prvo, kako se mržnja narativno oblikuje, podjednako u javnom diskursu i osobnim pripovijestima? Drugo, kako jezik mržnje utjece na one koji su oznaceni kao objekti mržnje? Trece, može li i do koje mjere subjekt anksioznosti/straha (koji je eksplicitni objekt mržnje) pripovijedati svoj doživljaj i emocionalni odgovor na mržnju? Autorica se zanima za mjesta u kojima mržnja (koja je i sama obilježena sutnjom) proizvodi strah i sutnju, odnosno mjesta na kojima mržnja doprinosi potkopavanju potrebe subjekta za intersubjektivnoscu i proizvodi duboki osjecaj izolacije i bivanja u sutnji, ali katkada i artikulirani otpor.