Romanstvo i slavenstvo u toponimiji otoka zapadnoga dijela splitskoga akvatorija – prilog etimološkomu istraživanju

Istražujući toponimiju Šolte, Drvenika, Ploče, Čiova i drugih otoka koji pripadaju zapadnomu dijelu splitskoga akvatorija, susreli smo se s nekolicinom prethrvatskih, odnosno starih romanskih toponima koji su postali toliko etimološki neprepoznatljivi da je nekima od njih u literaturi pripisano slavensko podrijetlo. Tako, na primjer, ime pješčane uvale Perna na otoku Drveniku Skok povezuje s hrvatskim apelativom pero, premda je ono, prema našemu mišljenju, nastalo onimizacijom latinskoga apelativa perna u značenju ‘dagnja’. Nedvojbeno hrvatsko podrijetlo Skok pripisuje i imenu otoka Čiovo, zabilježenomu u dokumentima kao Čihovo, za koje pretpostavljamo da je nastalo od dalmatoromanske izvedenice čihata u značenju ‘bočata (voda)’. Imenu uvale Krknaši na otoku Drveniku, čije je romansko podrijetlo Skok prepoznao (< lat. circinus ‘okrugao’) opravdavajući ime okruglim izgledom dvaju pripadajućih otočića, pripisali smo podrijetlo od geografskoga termina krklant koji se odnosi na ‘zaobljeni vrh’. Otočići su, naime, za rimskoga razdoblja tvorili poluotok. S obzirom na to da se dosadašnja istraživanja ovoga prostora nisu provodila na terenu, nakon našega istraživanja mogli smo ispraviti dosadašnje etimologije nekih toponima hrvatskoga postanja. Takav je slučaj s toponimom Soline, imenom uvale na otoku Drveniku, koje nije motivirano imenom grada Solina, nego apelativom sol. Ime otočića Orud Skok dovodi u vezu sa slovenskim apelativom orod ‘oruđe’ umjesto s ribarskim terminom oruo ‘rano i kasno doba dana’, koji je prestao biti dijelom aktivnoga leksika. Predslavensko podrijetlo prepoznali smo i kod nekolicine toponima na otoku Šolti, kao npr. Saskinja < lat. saxum ‘hrid’, Brke < lat. verticata ‘strma’, Promine < lat. promĭnens ‘onaj koji strši’, Šipova < dalm. < lat. siphō ‘vodeni kotao’ < grč. σίφων ‘cijev’.