Suvremeni oblici pismenosti s osvrtom na medijsku pismenost – ključnu kompetenciju medijskog obrazovanja

Cilj. Cilj ovog teorijskog istraživanja jest kritički prikazati suvremene oblike pisme- nosti 21. stoljeća, specifičnosti po kojima su slični ili se razlikuju, s posebnim fokusom na medijsku pismenost kao element medijskog obrazovanja kako bi se pridonijelo stvaranju pretpostavki za oblikovanje koncepta kritičke autonomije. Komplementarnost i sinergija tih pojmova prepoznati su kao ključni čimbenici za uspješan razvoj i obrazovanje svakog pojedinca. Metodologija. U istraživanju se polazi od pretpostavke da je unaprjeđenje suvremenih oblika pismenosti ključno za razvoj društva te zahtijeva od pojedinca sustavno i organizirano stjecanje raznovrsnih kompetencija s ciljem unaprjeđenja veće razine zna- nja i obrazovanja. Stoga se istraživačko pitanje odnosi na koherentnost tih pojmova. Suvremeni oblici pismenosti trebali bi se tretirati kao srodni, komplementarni pojmovi (nikako konkurentni/suparnički), koji se sjedinjuju i nadopunjuju jedni na druge čineći tako sinergiju i zajedničko djelovanje koje za cilj ima prikupljanje novih znanja i stjecanje kompetencija u suvremenom svijetu medija, informacija i obrazovanja. Postdigitalni izazov opisuje odnos pojedinca i tehnologije, ali (bi) treba(o) uključiti i odnos etike, estetike i emocije. Za pripremu i teorijsku analizu u radu korištena je relevantna znanstvena i stručna literaturna građa, s ciljem tumačenja aktualnih suvremenih oblika pismenosti, s posebnim osvrtom na medijsku pismenost u 21. stoljeću i ukazivanja na usklađenost sadržaja i teme istraživanja. Rezultati. Rad donosi kritičku analizu suvremenih oblika pismenosti i to, u metodološkom smislu, pozicioniranih u kontekstu UNESCO-vih definicija pismenosti kao vještina koje u 21. stoljeću predstavljaju uvjet za kvalitetnije obrazovanje. Sukladno definiranim ciljevima, ovaj rad opisuje aktualne suvremene oblike pismenosti prikazujući ih kroz elementarnu, sekundarnu i tercijarnu pismenost. Predstavljena su različita tumačenja suvremenih oblika pismenosti, ističući njihove specifičnosti, s posebnim fokusom na UNESCO-vu strategiju za pismenost mladih i odraslih. Posljednji dio rada fokusiran je na ulogu medijske pismenosti kao elementa medijskog obrazovanja s ciljem da se pridonese kreiranju koncepta kritičke autonomije. U radu se zaključuje da, uz ostale suvremene oblike pismenosti, medijsko opismenjavanje nudi najbolje rezultate ako se odvija u sinergiji s drugim suvremenim i komplementarnim pismenostima 21. stoljeća. Ograničenja. Informacijsko okruženje sa sobom nosi značajne mogućnosti otkri- vanja novih kreativnih potencijala, najčešće u kontekstu razvijanja tehnologije, sociokulturnog prilagođavanja pojedinca društvu i unaprjeđenja društvenog razvoja. U isto vrijeme mnogi brzomijenjajući obrasci društvenog života, prije svega tehnološke inovacije i tržišna konkurentnost, predstavljaju izazove za društvo i pojedinca. Koncept suvremenih pismenosti, s posebnim fokusom na medijsku pismenost, prema tome, predstavlja dinamičnu i promjenjivu komponentu. Medijska pismenost proučava se kao dio procesa cjeloživotnog učenja (odnosi se na svaku aktivnost učenja tijekom cijelog života) te su vještine i kompetencije koje pojedinac stječe podložne promjenama    i uvjetovane su tehnološkim inovacijama koje uključuju nove pristupe informacijama, prijenos informacija, poruka i znanja. Iz tog razloga obrazovanje za suvremene oblike pismenosti predstavlja stalan i promjenjiv proces koji zahtijeva kontinuiranu kritičku evaluaciju tehnologije i medija, kontinuirano stjecanje novih vještina i kompetencija, ali i stvara okruženje za kreiranje novih kreativnih obrazovnih i odgojnih strategija za razumijevanje i korištenje suvremenih tehnologija i medija. Društvena vrijednost. Rad je usmjeren na kritičku analizu suvremenih oblika pismenosti i to, u metodološkom smislu, pozicioniranih u kontekstu UNESCO-ovih de- finicija pismenosti kao vještina koje u 21. stoljeću predstavljaju uvjet za opstanak i kvalitetniju čovjekovu egzistenciju. Poseban osvrt je na medijskoj pismenosti jer ta komponenta, onima koji je posjeduju, omogućuje uspješniju zaštitu njihovih zakonskih prava, sloboda i razumijevanja funkcije medija. Ako je funkcija medija i način na koji mediji stvaraju utjecaj na ljude jasnija, time se konstantno stječe veća kontrola nad tim procesom i ne dopušta se medijima da od svojih korisnika stvaraju pasivne medijske recipijente. Pri tome se ne misli da je pojedinac medijski pismen ako je sposoban primati medijske poruke jer to nužno ne znači da ih je u stanju kritički procjenjivati. Originalnost/vrijednost. Znanstveni doprinos utemeljen je na istraživanju i analizi relevantne znanstvene i stručne literature s ciljem tumačenja aktualnih suvremenih oblika pismenosti s posebnim osvrtom na medijsku pismenost. S obzirom na provedeno istraživanje i analizu, predstavljeni su relevantni čimbenici koji upućuju na to da je sinergija i komplementarnost suvremenih oblika pismenosti ključan element za unaprjeđenje obrazovanja svakog pojedinca.