Baštinska građa Župe sv. Mihaela Arkanđela u osječkoj Tvrđi

Identitet Tvrđe čine zbirke memorije kulturno-povijesnih identiteta očuvanih u baštinskim institucijama. Djelatnost je baštinskih ustanova, s područja javnoga pamćenja, utjelovljenje prostorne i simboličke uključenosti otvorenoga grada i društva. Baštinske se institucije nalaze u središtu kulturne i tehnološke konvergencije koja se identificira u trima glavnim trendovima: digitalna konvergencija, digitalna komunikacija i digitalna odgovornost. Suvremenom informacijskom tehnologijom i procesom digitalizacije važno je osigurati vidljivost i dostupnost gradiva unutar nevidljivih i zatvorenih prostora Tvrđe. Takav je i arhiv Župe sv. Mihaela Arkanđela u osječkoj Tvrđi koji se, kao prenositelj kulturnoga identiteta, hotimice zaboravlja. On je mjesto sjećanja u kojem se predodžbe o povijesti, prošlosti ili tradiciji materijaliziraju i pohranjuju. Arhivska je građa župe prvorazredni povijesni izvor za razumijevanje građanskoga i vjerskoga života grada te stvaranje kulturne slike prostora na prijelazu iz 19. u 20. st. i prvu polovicu 20. stoljeća. U postupku digitalne konvergencije i katalogizacije koristit će se fotografije, spomenica, smrtovnice i arhivski dokumenti koji označavaju grad kao dokument. Baštinska građa bit će digitalizirana i katalogizirana prema međunarodnom standardu Cataloging Cultural Objects s pripadajućim opisnim i administrativnim metapodatcima. Standard CCO, osim što nudi smjernice za opis predmeta kulturne baštine, može poslužiti i kao model organizacije informacija i izrade relacijske baze podataka u baštinskim crkvenim arhivima. Radom će se dokazati i zaključiti da je arhiv Župe sv. Mihaela baštinska institucija, odnosno ishodište kulturnoga pamćenja prostora te čuvar osobnoga i kolektivnoga identiteta Nutarnjeg grada.