“Tko će, ako ne mi sami?”

Rad nudi uvid u istraživanje nezavisnih glazbenih praksi u kontekstu društvenih zajednica promatranih kroz teorijsko-interpretativni okvir scene. S naglaskom usmjerenim lokalnoj interpretaciji stvaranja, izvedbe i potrošnje kantautorske glazbe, razmatra jednu od tvorbenih konvencija ugrađenih u suvremenu kantautorsku scenu u Zagrebu: svestranost glazbenika i preuzimanje inicijative primjenom do-it-yourself (DIY) načela, poetika i estetika. Osim u samom stvaralačkom i izvođačkom procesu, moguće ih je detektirati i na polju promocije i izdavaštva, a upravo otisci njihove primjene nude mogućnost ocrtavanja skice razvoja suvremene kantautorske scene u Zagrebu. Pregledom kroz neke od formativnih DIY programa i projekata koji su poslužili kao platforma za promoviranje glazbenika te njihovo međusobno povezivanje, rad donosi primjere primjenjivosti DIY koncepata te propituje razloge opiranja kantautora ustaljenim obrascima stvaranja i potrošnje popularne glazbe, kao i pojedinim općim društvenim i ekonomskim uzusima.