Thinking Being Through Architecture

U pristupu Petera Sloterdijka nalazimo jedinstvenu interpretaciju arhitekture, koja konstruira svježu perspektivu u trenutnom diskursu arhitekture, tako što se Sloterdijk vraća važnosti arhitekture stavljajući je u širi kontekst načina na koji oblikujemo svoje živote promatrajući je kao »prostorni učinak« i prostornu proizvodnju. Izvan pristupa aktualnog arhitektonskog diskursa (koji je, nakon ponovnog promišljanja uloge i funkcije arhitekture u jeku kritike protiv modernosti, podlegao sve većem izražavanju omekšanih tonaliteta pronalaženja kontingentnih ili idiosinkratičnih estetskih izraza), Sloterdijk bilježi trenutke praktične primjene arhitekture kao intimno uključeni u stvaranje i oblikovanje dinamičkih i pokretnih prostora u kojima smještaju naše opstojanje. Nalazeći se izvan ideologizirajućih shema misionarske arhitekture, Sloterdijk arhitekturi vraća njezinu ulogu gledajući je upravo kroz njezinu bitnu prizmu, ne samo u učincima prostorne proizvodnje nego i procesualne eksplikacije stanovanja tehničkim sredstvima. Vidimo kako se arhitektura isprepliće s ontološkom osovinom i kako je ljudska bit neraskidivo vezana uz arhitekturu.