On Indigenous African Epistemology

U umovima onih što snažno podržavaju hegemoniju znanosti ponad praksi usmenih tradicija, vještičarstvo pripada dimenziji makabrističkih fantazija, djelomice i zato što je vještičarenje uvršteno u područje okultnog i teško je empirijski provjerljivo. Pozitivistički pristup i zapadnjačko omalovažavanje fenomena vještičarstva stvara utisak da su prakse poput magije i vještičarstva, usađene u usmene tradicije, teorijske pretpostavke te iracionalne. Za ovaj rad važno je pogrešno shvaćanje Geoffreyja Parrindera da se Afrikanci nisu naslanjali na zapise, nego na mnemoničke genije kada su u pitanju bile njihove povijesti, filozofije, kozmologije itd. Uzimajući vještičarenje kao pozadinu, Parrinder tvrdi da ne postoje pouzdani zapisi koji potvrđuju postojanje vještičarenja u Africi. Pod »pouzdani zapisi« očito je da Parrinder podrazumijeva pisanje ponad usmenog prenošenja i, samim time, nepoznato mu je da, za narod Yorùbá, Ifá može producirati zapise vezane za njihove mitske/religijske koncepcije, svjetonazore i živuće ritualne obrede. Ovaj rad pokazuje, u jednu ruku, da je naše pogrešno korištenje termina »pisanje« i »pismenost« razmješteno mnogim dvosmislenostima koje nas sprječavaju u prihvaćanju, primjerice, inskriptivne prirode Ifá sustava u našu povijest zapisa. U drugu ruku, rad predstavlja Ifáu kao korpus pouzdanih zapisa i povlači argumente iz sistematiziranog grafičkog prevođenja dvaju strofa Ìrosùn-Ọ̀sẹ́ i Ọ̀sá-Méjì, kojima se odgovara na pitanja o prihvaćanju postojanja vještica, zatim može li se čarobnjaštvo i vještičarstvo koristiti izmjenično, o djelovanju vještica prema članovima svoje porodice, o položaju vještica u hijerarhiji bića itd.