Dijalektika jedenja i govorenja u dramama Ive Brešana

S aspekta kognitivne semantike razmatraju se primjeri u Brešanovim dramama u kojima se izravno kontrastiraju jedenje i govorenje. Riječ je o primjerima kojima se posreduju književni toposi i konvencionalni izrazi koji svoje utemeljenje imaju u konceptualnim metaforama: ideje su hrana i um je spremnik i koji su i oblik specifičnoga tematiziranja jezika u novim pučkim komadima. Polazeći od klasičnih kognitivnih razmatranja (Lakoff i Johnson 1999) i Deleuzeova (2015) razmatranja dijalektike jedenja i govorenja kao odnosa unutarnjeg i vanjskog artikulira se dvojakost kulturnog modela gozbe – manifestacija razmjene ideja, svijesti i duhovnog te manifestacija hedonizma, unutarnjeg, nesvjesnog i tjelesnog – koja u Brešanovim dramama nalazi specifičan socijalnokritički oblik.