From the Case Sanofi Pasteur v. France to the Case Vavrička and Others v. Czech Republic – Vaccination and its Consequences

Autori u radu analiziraju utjecaj i ulogu načela razmjernosti i polja slobodne procjene država ugovornica u svjetlu obvezne imunizacije kao eventualnog ograničenja pojedinih konvencijskih prava sui generis. Konkretno, promatra se s obzirom na prava zaštićena člancima 6. i 8.(Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Polaznom točkom istraživanja označena je tvrdnja Europskog suda za ljudska prava iz predmeta Sanofi Pasteur protiv Francuske o tomu da je „trebalo vagati između dva vida zaštićenog prava na pošteno suđenje – prava na pristup sudu i (načela) pravne sigurnosti i odrediti kojem dati prednost“. U tom svjetlu promatra se „moderiranje“ načela razmjernosti i polja procjene država ugovornica s obzirom na naznačene vidove prava na pošteno suđenje u građanskim stvarima i pruženu konvencijsku zaštitu. S druge strane, u predmetu Vavrička i drugi protiv Češke Republike uvođenje mjera obveznog cijepljenja djece promatra se u kontekstu članka 8. Konvencije i usmjerava na odgovor na pitanje o nužnosti i razmjernosti mjere odnosno ograničenja, također u kontekstu polja slobodne procjene, a kako bi se odgovorilo povrjeđuje li ili ne zaštićeno pravo. Naime, načelo razmjernosti pomaže postizanju „pravedne ravnoteže“, s jedne strane između sukobljenih konvencijskih prava (ili dva sukobljena vida pojedinačnog prava) te s druge između konvencijskih prava i općih ili javnih interesa. Stoga je primjena navedenog načela vidljiva i u spomenutim predmetima u kojima je Sud ispitivao „sukob“ dva vida prava na pošteno suđenje, prava na pristup sudu i pravne sigurnosti kao i „sukob“ prava na poštovanje privatnog života i zaštite zdravlja i prava drugih. Jedan od elemenata za ocjenu razmjernosti ograničenja jest „adekvatnost“ građanskopravnog sustava naknade štete koji je valjalo ispitati u nacionalnom pravu. Istražujući utjecaj i ulogu polja slobodne procjene, kao druge strane načela razmjernosti, u svjetlu zaključaka iz tih predmeta pokazuje se da širina njegove dopuštene granice varira i ovisi o različitim čimbenicima poput prirode konvencijskog prava o kojem je riječ, važnosti prava za pojedinca, širini i snazi miješanja te naravi cilja ograničenja.Nastavno na navedeno, jedno od relevantnih pitanja jest razlikuje li se primjena navedenih načela, razmjernosti i polja slobodne procjene u spomenutim predmetima. U kontekstu navedenih predmeta spomenut će se i najrecentnija odluka Europskog suda protiv Hrvatske (J.Č. protiv Hrvatske) u svjetlu prethodne odluke Ustavnog suda (U-III-7725/2014), a u kojoj je Europski sud ispitivao nacionalni okvir i postojeću sudsku praksu vezanu uz obvezno cijepljenje djece. Još jednu dimenziju istraživanju daje pregled različitih mogućnosti osiguranja rizika od posljedica cijepljenja, koje se kreću od osiguranja od odgovornosti za neispravan proizvod pa do osiguranja života i osiguranja od nezgode.