SLOBODA POJEDINCA U LIBERALNOJ TEORIJI

Kroz povijest se pojam slobode javljao kao ideja i čežnja u različitim oblicima pojavnosti. Sloboda se interpretirala ovisno o kulturi, društvenomu okružju i individualnoj egzistenciji. Iako se bit temeljnoga pojma slobode može činiti neuhvatljivim, svako tumačenje riječi ,,sloboda”, čak i najmanje uobičajeno smatra Berlin, mora obuhvati minimum onoga što je označeno kao ,,negativna” sloboda. Mora dakle postojati područje u kojem nisam sputan.” Takva negativna sloboda središnji je moralni i politički ideal liberalizma i temeljni element europske političke kulture. No, koncept slobode kao prepuštenost pojedincima da mogu „činiti ili biti ono što žele činiti ili biti bez uplitanja drugih osoba“ u različitim formulacijama liberalne političke teorije poprimio je ključnu i kontroverznu ulogu. Kritika koja se javljala usredotočila se na problematičan individualizam koji se vrtio u smjeru egocentričnih pojedinaca zahtijevajući njegovu komunitarnu korekciju. Moderni komunitarizam pojavio se 1980-ih kao reakcija na prevladavajuće filozofije liberalizma, koje su previše naglašavale prava pojedinca i njihovu egocentričnosti, a premalo društvenu odgovornost. Ključne riječi: sloboda; Isiah Berlin; liberalizam; komunitarizam; politička teorija