Indications for Interventional Procedures of the Breasts and Axillae

Ranom dijagnozom raka dojke postiže se bolje preživljavanje i manje agresivno liječenje. Slikovne metode poput ultrazvuka, mamografije i magnetske rezonancije osnovne su metode oslikavanja dojki kojima se mogu detektirati lezije u vrlo ranoj, neinvazivnoj fazi. Kao zlatni standard u postavljanju dijagnoze koristi se patohistološka analiza tkiva, stoga su biopsije sumnjivih lezija u dojci neizostavni dio obrade. Općenito, slikovno navođena biopsija dojke potrebna je za nepalpabilne lezije, ali se preporučuje i za palpabilne lezije jer poboljšava točnost dijagnoze. Intervencije u dojci navođene ultrazvukom, mamografijom ili magnetskom rezonancijom pouzdane su metode, a postavljanje tkivnog markera nakon biopsija znak je dobre prakse. Poglavito je važno markirati lezije nakon mamografski navođene biopsije, kao i lezije manje od 5 mm jer se lezije mogu potpuno ukloniti te je tada prijeoperacijska markacija znatno otežana. Isti je princip kod neoadjuvantog liječenja kada tumorski proces može u potpunosti regredirati, stoga tkivni marker omogućuje precizno izvođenje kirurškog zahvata. Za markaciju patoloških limfnih čvorova uputno je korištenje specijalno izrađenih markera, dobre vidljivosti pod svim modalitetima oslikavanja, koji omogućuju preciznu markaciju limfnog čvora nakon provedenog neoadjuvantnog liječenja. Prijeoperacijska lokalizacija nepalpabilnih lezija koristi se za optimizaciju kirurške ekscizije radi očuvanja negativnih rubova bez žrtvovanja normalnog tkiva. Ovaj pregledni rad opisuje i minimalno invazivne tehnike, kao što su termalne ablacije, krioablacija i visokofrekventni fokusirani ultrazvuk kao alternativa kirurškoj eksciziji, s ciljem smanjenja broja komplikacija, boljeg kozmetičkog rezultata i skraćenog boravka u bolnici. Ovaj pregledni rad opisuje spektar slikovno navođenih intervencija koje se izvode u Kliničkom bolničkom centru u Rijeci.