Nikica Karković, Ivan Situm, M. Mažar, Daniel Lovrić, A. Erceg, Gloria Mamić, Nikolina Džaja, Dragan Mihaljević, Dora Karmelić, Romana Perković, Slobodan Mihaljević
{"title":"COVID-19 患者使用无创呼吸支持,特别是持续气道正压治疗的效果和并发症","authors":"Nikica Karković, Ivan Situm, M. Mažar, Daniel Lovrić, A. Erceg, Gloria Mamić, Nikolina Džaja, Dragan Mihaljević, Dora Karmelić, Romana Perković, Slobodan Mihaljević","doi":"10.21860/medflum2024_313682","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Početkom pandemije COVID-19 zdravstveni sustavi pretrpjeli su ogroman pritisak radi velikog priljeva COVID bolesnika, a dodatnom opterećenju pridonio je manjak zdravstvenog osoblja te prijeteća nestašica respiratora. Također je zabilježena visoka smrtnost bolesnika na invazivnoj mehaničkoj ventilaciji. Zbog navedenih razloga pokrenula se rasprava o većem korištenju neinvazivne respiratorne potpore (engl. non-invasive respiratory support; NIRS), što obuhvaća kisik u visokim protocima apliciran putem nosnih kanila (engl. high-flow nasal cannula; HFNC), primjenu kontinuiranog pozitivnog tlaka u dišnim putevima (engl. continuous positive airway pressure; CPAP) i neinvazivnu ventilaciju (NIV). Nažalost, ne postoje standardizirane smjernice za odabir pacijenata za pojedini modalitet neinvazivne respiratorne potpore te je učinkovitost NIRS-a i dalje predmet brojnim raspravama i istraživanjima. Rezultati dosadašnjih studija sugeriraju da NIRS može poboljšati oksigenaciju te smanjiti potrebu za invazivnom mehaničkom ventilacijom i rizik od smrti kod COVID bolesnika. Međutim, učinkovitost i usporedbe pojedinih modaliteta neinvazivne respiratorne potpore istraživane su u svega nekoliko studija. Posljednje studije ukazuju na superiornost CPAP-a naspram NIV-a i HFNC-a, ali je rezultate potrebno interpretirati s oprezom pošto većina dosadašnjih studija o korištenju neinvazivnih modaliteta ventilacije kod COVID bolesnika ima značajna ograničenja i nedostatke. Tijekom neinvazivne respiratorne potpore potrebno je pažljivo monitorirati kliničko stanje pacijenta uz periodičku analizu plinova u arterijskoj krvi te procjenu HACOR skora (engl. heart rate, acidosis, consciousness, oxygenation, respiratry rate). Potrebno je na vrijeme prepoznati i reagirati na eventualne komplikacije neinvazivne respiratorne potpore. Iako se stopa plućne barotraume tijekom neinvazivne respiratorne potpore do sada smatrala zanemarivo niskom, istraživanja kod COVID bolesnika pokazala su puno višu incidenciju, što se na temelju dosadašnjih istraživanja pripisuje specifičnoj patofiziologiji virusa SARS-CoV-2. Proglašenje neinvazivne respiratorne potpore neuspješnom donosi se na temelju kliničkog prosuđivanja, a trebala bi biti individualizirana za svakog bolesnika i prepoznata na vrijeme jer se odgađanje intubacije i invazivne ventilacije pokazalo nezavisnim čimbenikom rizika za razvoj plućnih komplikacija i lošijeg ishoda.","PeriodicalId":39071,"journal":{"name":"Medicina Fluminensis","volume":"12 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2024-03-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":"{\"title\":\"Effectiveness and Complications of Non-Invasive Respiratory Support, Especially Treatment with Continuous Positive Airway Pressure in COVID-19 Patients\",\"authors\":\"Nikica Karković, Ivan Situm, M. Mažar, Daniel Lovrić, A. Erceg, Gloria Mamić, Nikolina Džaja, Dragan Mihaljević, Dora Karmelić, Romana Perković, Slobodan Mihaljević\",\"doi\":\"10.21860/medflum2024_313682\",\"DOIUrl\":null,\"url\":null,\"abstract\":\"Početkom pandemije COVID-19 zdravstveni sustavi pretrpjeli su ogroman pritisak radi velikog priljeva COVID bolesnika, a dodatnom opterećenju pridonio je manjak zdravstvenog osoblja te prijeteća nestašica respiratora. Također je zabilježena visoka smrtnost bolesnika na invazivnoj mehaničkoj ventilaciji. Zbog navedenih razloga pokrenula se rasprava o većem korištenju neinvazivne respiratorne potpore (engl. non-invasive respiratory support; NIRS), što obuhvaća kisik u visokim protocima apliciran putem nosnih kanila (engl. high-flow nasal cannula; HFNC), primjenu kontinuiranog pozitivnog tlaka u dišnim putevima (engl. continuous positive airway pressure; CPAP) i neinvazivnu ventilaciju (NIV). Nažalost, ne postoje standardizirane smjernice za odabir pacijenata za pojedini modalitet neinvazivne respiratorne potpore te je učinkovitost NIRS-a i dalje predmet brojnim raspravama i istraživanjima. Rezultati dosadašnjih studija sugeriraju da NIRS može poboljšati oksigenaciju te smanjiti potrebu za invazivnom mehaničkom ventilacijom i rizik od smrti kod COVID bolesnika. Međutim, učinkovitost i usporedbe pojedinih modaliteta neinvazivne respiratorne potpore istraživane su u svega nekoliko studija. Posljednje studije ukazuju na superiornost CPAP-a naspram NIV-a i HFNC-a, ali je rezultate potrebno interpretirati s oprezom pošto većina dosadašnjih studija o korištenju neinvazivnih modaliteta ventilacije kod COVID bolesnika ima značajna ograničenja i nedostatke. Tijekom neinvazivne respiratorne potpore potrebno je pažljivo monitorirati kliničko stanje pacijenta uz periodičku analizu plinova u arterijskoj krvi te procjenu HACOR skora (engl. heart rate, acidosis, consciousness, oxygenation, respiratry rate). Potrebno je na vrijeme prepoznati i reagirati na eventualne komplikacije neinvazivne respiratorne potpore. Iako se stopa plućne barotraume tijekom neinvazivne respiratorne potpore do sada smatrala zanemarivo niskom, istraživanja kod COVID bolesnika pokazala su puno višu incidenciju, što se na temelju dosadašnjih istraživanja pripisuje specifičnoj patofiziologiji virusa SARS-CoV-2. Proglašenje neinvazivne respiratorne potpore neuspješnom donosi se na temelju kliničkog prosuđivanja, a trebala bi biti individualizirana za svakog bolesnika i prepoznata na vrijeme jer se odgađanje intubacije i invazivne ventilacije pokazalo nezavisnim čimbenikom rizika za razvoj plućnih komplikacija i lošijeg ishoda.\",\"PeriodicalId\":39071,\"journal\":{\"name\":\"Medicina Fluminensis\",\"volume\":\"12 1\",\"pages\":\"\"},\"PeriodicalIF\":0.0000,\"publicationDate\":\"2024-03-01\",\"publicationTypes\":\"Journal Article\",\"fieldsOfStudy\":null,\"isOpenAccess\":false,\"openAccessPdf\":\"\",\"citationCount\":\"0\",\"resultStr\":null,\"platform\":\"Semanticscholar\",\"paperid\":null,\"PeriodicalName\":\"Medicina Fluminensis\",\"FirstCategoryId\":\"1085\",\"ListUrlMain\":\"https://doi.org/10.21860/medflum2024_313682\",\"RegionNum\":0,\"RegionCategory\":null,\"ArticlePicture\":[],\"TitleCN\":null,\"AbstractTextCN\":null,\"PMCID\":null,\"EPubDate\":\"\",\"PubModel\":\"\",\"JCR\":\"Q4\",\"JCRName\":\"Medicine\",\"Score\":null,\"Total\":0}","platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Medicina Fluminensis","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.21860/medflum2024_313682","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"Q4","JCRName":"Medicine","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
摘要
COVID-19 大流行给医疗服务带来了巨大压力,因为 COVID 患者人数众多,医疗人员和呼吸道患者人数减少,加重了医疗服务负担。此外,接受有创机械通气的患者死亡率也很高。由于这些原因,人们一直在讨论增加使用无创呼吸支持(NIRS),即通过鼻插管、高流量鼻插管(HFNC)、持续气道正压(NIRP)和持续气道正压(CPAP)提供高流量氧气。遗憾的是,目前还没有关于选择患者接受不同无创呼吸支持模式的标准化指南,而 NIRS 的有效性仍有待多项研究的验证。之前的研究结果表明,近红外技术可以改善 COVID 患者的氧合状况,减少对有创机械通气的需求,降低死亡风险。Međutim, effektivnosti i usporedbe pojedinih modaliteta noninvasive respiratorne potpore istraživane su u svega nekoliko studija.目前的研究显示,CPAP-a 比 NIV-a 和 HFNC-a 更胜一筹,因此我们有可能对这些研究的结果进行解释。在无创通气支持期间,有必要通过定期分析动脉血气和 HACOR 评分(心率、酸中毒、意识、氧饱和度、呼吸频率)的百分比来仔细监测患者的临床状况。 有必要在早期阶段识别无创通气支持的潜在并发症并做出反应。如果停止使用新的无创呼吸机,COVID bolesnika 病毒就会造成并发症,并在非典型肺炎-CoV-2 病毒的早期发现。对不成功的患者进行无创呼吸支持是基于临床判断,但应针对每位患者的具体情况,并在插管和有创通气延迟已被证明是肺部并发症发生和降低死亡风险的重要风险因素时确定。
Effectiveness and Complications of Non-Invasive Respiratory Support, Especially Treatment with Continuous Positive Airway Pressure in COVID-19 Patients
Početkom pandemije COVID-19 zdravstveni sustavi pretrpjeli su ogroman pritisak radi velikog priljeva COVID bolesnika, a dodatnom opterećenju pridonio je manjak zdravstvenog osoblja te prijeteća nestašica respiratora. Također je zabilježena visoka smrtnost bolesnika na invazivnoj mehaničkoj ventilaciji. Zbog navedenih razloga pokrenula se rasprava o većem korištenju neinvazivne respiratorne potpore (engl. non-invasive respiratory support; NIRS), što obuhvaća kisik u visokim protocima apliciran putem nosnih kanila (engl. high-flow nasal cannula; HFNC), primjenu kontinuiranog pozitivnog tlaka u dišnim putevima (engl. continuous positive airway pressure; CPAP) i neinvazivnu ventilaciju (NIV). Nažalost, ne postoje standardizirane smjernice za odabir pacijenata za pojedini modalitet neinvazivne respiratorne potpore te je učinkovitost NIRS-a i dalje predmet brojnim raspravama i istraživanjima. Rezultati dosadašnjih studija sugeriraju da NIRS može poboljšati oksigenaciju te smanjiti potrebu za invazivnom mehaničkom ventilacijom i rizik od smrti kod COVID bolesnika. Međutim, učinkovitost i usporedbe pojedinih modaliteta neinvazivne respiratorne potpore istraživane su u svega nekoliko studija. Posljednje studije ukazuju na superiornost CPAP-a naspram NIV-a i HFNC-a, ali je rezultate potrebno interpretirati s oprezom pošto većina dosadašnjih studija o korištenju neinvazivnih modaliteta ventilacije kod COVID bolesnika ima značajna ograničenja i nedostatke. Tijekom neinvazivne respiratorne potpore potrebno je pažljivo monitorirati kliničko stanje pacijenta uz periodičku analizu plinova u arterijskoj krvi te procjenu HACOR skora (engl. heart rate, acidosis, consciousness, oxygenation, respiratry rate). Potrebno je na vrijeme prepoznati i reagirati na eventualne komplikacije neinvazivne respiratorne potpore. Iako se stopa plućne barotraume tijekom neinvazivne respiratorne potpore do sada smatrala zanemarivo niskom, istraživanja kod COVID bolesnika pokazala su puno višu incidenciju, što se na temelju dosadašnjih istraživanja pripisuje specifičnoj patofiziologiji virusa SARS-CoV-2. Proglašenje neinvazivne respiratorne potpore neuspješnom donosi se na temelju kliničkog prosuđivanja, a trebala bi biti individualizirana za svakog bolesnika i prepoznata na vrijeme jer se odgađanje intubacije i invazivne ventilacije pokazalo nezavisnim čimbenikom rizika za razvoj plućnih komplikacija i lošijeg ishoda.