Mentoriranje tijekom specijalističkog usavršavanja doktora medicine

Mentoriranje tijekom specijalističkog usavršavanja, poglavito tijekom specijalističkog usavršavanja temeljenog na kompetencijama osnova je intelektualnog i profesionalnog razvoja specijalizanta. Specijalizanti očekuju od svojih mentora oštroumno vođenje tijekom razvoja vlastite karijere temeljeno na procjeni vještina i stavova. Mentoriranje tijekom specijalističkog usavršavanja treba pomoći specijalizanima da dosegnu svoj puni potencijal i dobro mentorstvo preduvjet je uspjehu tijekom specijalističkog usavršavanja. Najkorisniji oblik mentorstva tijekom specijalističkog usavršavanja svakako je pozitivan odnos mentora i specijalizanta, što uvijek rezultira povjerenjem i poticajnim okruženjem za učenje. Odnos mentora i specijalizanta definiran je kao dinamički obostrani odnos između iskusnog medicinskog profesionalca (mentor) i početnika (specijalizanta) s ciljem promocije i razvoja obaju dionika. Odnos mentora i specijalizanta dinamičan je i višeznačan, najbolje se može opisati kao simbiotski odnos u kojem oba dionika imaju odgovornosti i na dobitku su ukoliko je taj odnos optimalan. Mentor svakako treba tijekom mentoriranja, osim učinkovitosti, postići i kolegijalan i prijateljski odnos. Optimalno okruženje potiče učenje i postizanje optimalnih ishoda tijekom specijalističkog usavršavanja. Svaki specijalizant priželjkuje mentora „otvorenih vrata“ koji osigurava odgovor na sve nedoumice i pitanja koja se pojave tijekom specijalističkog usavršavanja.