Neurofiziologija cerebrospinalnog likvora – što znamo nakon 100 godina njegova istraživanja?

Cerebrospinalni likvor je bistra tekućina koja svojim sastavom nalikuje krvnoj plazmi; oplahuje cijeli središnji živčani sustav, osigurava njegovu normalnu funkciju i sudjeluje u mehaničkoj zaštiti mekih struktura središnjeg živčanog sustava. Osim toga, likvor djeluje kao „čistač“ središnjeg živčanog sustava jer uklanja nusproizvode sinaptičkog metabolizma, ali i štetne tvari. Premda su funkcije likvora brojne, mnoga pitanja o njegovom nastanku, kruženju i nestanku ostaju neodgovorena. Klasična hipoteza o fiziologiji likvora, poznata i kao „Weed–Dandy–Cushing hipoteza“, nastala je pred nešto više od 100 godina i ostaje duboko ukorijenjena u literaturi. Ovaj klasični koncept opisuje stvaranje likvora u koroidnim spletovima moždanih komora i resorpciju u arahnoidnim resicama, dok kruženje likvora opisuje kao jednosmjerno i naziva ga „trećom cirkulacijom“. Međutim, unatrag 30-ak godina, sve se više istraživača protivi klasičnoj teoriji o stvaranju i kruženju likvora i predlažu novu, potpuno drugačiju teoriju fiziologije likvora. Ovaj moderni koncept, u literaturi poznat i kao „Bulat ‒ Orešković ‒ Klarica hipoteza“, sugerira da se likvor stvara i apsorbira u svim dijelovima središnjeg živčanog sustava i giba se pod utjecajem pulzacije krvnih žila, a opisuje stvaranje i apsorpciju likvora kao kontinuirani proces izmjene vode, pri čemu ključnu ulogu imaju hidrostatski i osmotski tlakovi. Premda su potrebna dodatna istraživanja u svrhu utvrđivanja točnosti oba koncepta, vrijeme je da preispitamo klasično učenje da bismo mogli unaprijediti liječenje patoloških stanja u likvorskom sustavu.