Molekularni mehanizmi i morfološka obilježja autofagije

Autofagija je evolucijski dobro očuvan katabolički proces koji se događa u svim eukariotskim stanicama, a u kojem stanica razgradnjom oštećenih makromolekula i organela, između ostalog, osigurava hranjive tvari i energiju za održavanje vitalnih funkcija. Radi održavanja homeostaze, autofagija se na bazalnoj razini odvija neprestano u gotovo svim stanicama. Različiti fiziološki podražaji (oštećenja organela, nakupljanja proteinskih agregata, hipoksija, oksidacijski stres, upala i dr.) induciraju proces autofagije. Ipak, dokazano je da su nedostatak nutrijenata i energetski stres najsnažniji regulatori procesa autofagije. Pokretanjem autofagije stanice se „brane“ recikliranjem hranjivih sastojaka i/ili razgradnjom oštećenih organela. Uslijed prekomjerne eliminacije organela i citoplazmatskog sadržaja, prekomjerne mitofagije (selektivne razgradnje mitohondrija) i posljedičnog nedostatka energije, aktivacija autofagije može rezultirati i staničnom smrću (tzv. stanična smrt ovisna o autofagiji). Istraživanja su ukazala na važnost autofagije u očuvanju zdravlja kod bakterijskih i virusnih infekcija, karcinoma, neurodegenerativnih, metaboličkih i upalnih bolesti. Pojam autofagije najčešće se odnosi na najviše istražen oblik autofagije - makroautofagiju. Osim o tom obliku autofagije, u ovom preglednom radu dan je uvid u mehanizme i obilježja mikroautofagije i autofagije posredovane šaperonom (CMA).