Razvoj pravila o međunarodnoj nadležnosti za potrošačke ugovore u hrvatskome međunarodnom privatnom pravu

U radu se daje prikaz uređenja pravila o međunarodnoj nadležnosti primjenjivima na potrošačke ugovore u hrvatskome međunarodnom privatnom pravu, počevši od Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (ZRSZ), preko uredaba Bruxelles I i Bruxelles I bis pa do najrecentnijeg Zakona o međunarodnom privatnom pravu (ZMPP). U ZRSZ-u nije postojala posebna odredba o međunarodnoj nadležnosti za potrošačke ugovore pa su ti ugovori bili podvrgnuti odredbama o općoj međunarodnoj nadležnosti i posebnoj međunarodnoj nadležnosti za ugovore. Ulaskom Republike Hrvatske u članstvo Europske unije hrvatski sudovi postali su obvezni primjenjivati Uredbu Bruxelles I kao izravno primjenjiv izvor pravila o međunarodnoj nadležnosti u građanskim i trgovačkim stvarima. Zahvaljujući Uredbi Bruxelles I, koja je u međuvremenu preinačena u Uredbu Bruxelles I bis, prvi su put potrošači na hrvatskom sudu dobili zaštitu u smislu povoljnijih postupovnih odredaba o međunarodnoj nadležnosti. Personalno polje primjene Uredbe Bruxelles I, kao i Uredbe Bruxelles I bis koja ju je zamijenila, uređeno je na način da se uredbe primjenjuju kada tuženik ima domicil u EU-u. Uredbom Bruxelles I bis položaj potrošača dodatno je ojačan proširenjem polja primjene odjeljka o potrošačkim ugovorima i na slučajeve kada tuženi trgovac ima domicil izvan EU-a. U siječnju 2019. godine na snagu je stupio ZMPP čije se odredbe o nadležnosti primjenjuju podredno, odnosno kada nije primjenjiva neka od uredaba europskoga međunarodnog privatnog prava. U članku 46., stavku 2. ZMPP-a hrvatski je zakonodavac proširio primjenu određenih odredaba Uredbe Bruxelles I bis i na situacije kada tuženik ima u smislu te uredbe domicil u državi koja nije članica EU-a. U radu će se analizirati opisani zakonodavni razvoj i njegov utjecaj na zaštitu potrošača u Hrvatskoj.