{"title":"Posredni utjecaj Vijeća Europe na Europsku uniju u\nsvjetlu obiteljskopravnih vrijednosti","authors":"Dubravka Hrabar","doi":"10.32984/GAPZH.10.1.7","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji može se\npromatrati u smislu proširenja pravnih učinaka europske stečevine i na posredan\nnačin. Naime, u svjetlu činjenice da su sve države članice Europske unije ujedno\ni članice Vijeća Europe državama se nameću određeni standardi preko\nratifikacije dokumenata Vijeća Europe, a takav je primjer Konvencija Vijeća\nEurope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji\n(Istanbulska konvencija). Promjene u smjeru sve veće liberalizacije i umanjenja\nznačenja nacionalnih obiteljskih prava vidljive su i u najnovijim odlukama Suda\nEuropske unije koji u tumačenju europskoga prava prednost daje načelu slobode\nkretanja i zabrane diskriminacije. Usprkos opetovanom pozivanju na ustavne\nvrijednosti država članica i na duhovne i moralne vrijednosti kao zajedničku\nbaštinu, čini se da one iščezavaju i da postaje upitnim što čini europske\nvrijednosti. Zbog nametanja novih standarda i kriterija prosudbe europski\nsudovi imaju bitnu ulogu stvarati svojim presedanima Europu novih vrijednosti,\nusprkos činjenici što one kao takve ne postoje ni u svijesti država članica ni\nu njihovim ustavima. Nametanje novih pravila „odozgo“ jezgrovito je i jasno,\nštoviše, više nije nimalo zakrabuljeno. Primjer Istanbulske konvencije koju je\nRepublika Hrvatska ratificirala nedavno pokazuje da je sudbina javnih poredaka\neuropskih nacionalnih država upitna kao i njihove vrijednosti koje su suprotne\nrodu kao pojmu koji je u njoj prvi put javno obznanjen. U trenutku kad je\nratificira i sama Europska unija, postavlja se pitanje hoće li to biti proboj\nprema poništavanju gesla „jedinstvo u različitosti“ stvaranjem „jedinstva\njednoumlja“. Jesu li u radu spomenute odluke Suda Europske unije korekcije\nnacionalnih obiteljskih zakonodavstava i derogiranje njihova javnog poretka te\nistodobno smanjenje suverenosti država članica Europske unije usprkos načelu\ndodijeljenih ovlasti? Čini se da se može zaključiti da Europska unija uz pomoć\nVijeća Europe i dvaju sudova odustaje od harmonizacije i hrli prema unifikaciji\nobiteljskoga prava zadirući tako u temeljne europske, pa i nacionalne\nvrijednosti, napuštajući različitost kao bogatstvo.","PeriodicalId":431154,"journal":{"name":"Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske","volume":"191 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2019-07-18","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"2","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.32984/GAPZH.10.1.7","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}
Posredni utjecaj Vijeća Europe na Europsku uniju u
svjetlu obiteljskopravnih vrijednosti
Članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji može se
promatrati u smislu proširenja pravnih učinaka europske stečevine i na posredan
način. Naime, u svjetlu činjenice da su sve države članice Europske unije ujedno
i članice Vijeća Europe državama se nameću određeni standardi preko
ratifikacije dokumenata Vijeća Europe, a takav je primjer Konvencija Vijeća
Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji
(Istanbulska konvencija). Promjene u smjeru sve veće liberalizacije i umanjenja
značenja nacionalnih obiteljskih prava vidljive su i u najnovijim odlukama Suda
Europske unije koji u tumačenju europskoga prava prednost daje načelu slobode
kretanja i zabrane diskriminacije. Usprkos opetovanom pozivanju na ustavne
vrijednosti država članica i na duhovne i moralne vrijednosti kao zajedničku
baštinu, čini se da one iščezavaju i da postaje upitnim što čini europske
vrijednosti. Zbog nametanja novih standarda i kriterija prosudbe europski
sudovi imaju bitnu ulogu stvarati svojim presedanima Europu novih vrijednosti,
usprkos činjenici što one kao takve ne postoje ni u svijesti država članica ni
u njihovim ustavima. Nametanje novih pravila „odozgo“ jezgrovito je i jasno,
štoviše, više nije nimalo zakrabuljeno. Primjer Istanbulske konvencije koju je
Republika Hrvatska ratificirala nedavno pokazuje da je sudbina javnih poredaka
europskih nacionalnih država upitna kao i njihove vrijednosti koje su suprotne
rodu kao pojmu koji je u njoj prvi put javno obznanjen. U trenutku kad je
ratificira i sama Europska unija, postavlja se pitanje hoće li to biti proboj
prema poništavanju gesla „jedinstvo u različitosti“ stvaranjem „jedinstva
jednoumlja“. Jesu li u radu spomenute odluke Suda Europske unije korekcije
nacionalnih obiteljskih zakonodavstava i derogiranje njihova javnog poretka te
istodobno smanjenje suverenosti država članica Europske unije usprkos načelu
dodijeljenih ovlasti? Čini se da se može zaključiti da Europska unija uz pomoć
Vijeća Europe i dvaju sudova odustaje od harmonizacije i hrli prema unifikaciji
obiteljskoga prava zadirući tako u temeljne europske, pa i nacionalne
vrijednosti, napuštajući različitost kao bogatstvo.