Parenting Styles as Predictors of Students’ Involvement in the Educational Process / Stilovi roditeljstva kao prediktori uključenosti učenika u obrazovni proces

Abstract

The aim of the study (n1 = 269 parents, n2 = 269 students) was to determine the influence of parenting styles on students’ involvement in teaching. Although parents use different parenting styles in their child's upbringing, the results showed that there is a statistically significant difference between parents in applying a particular upbringing style. By regression analysis, we came to the understanding that the form of a congruent upbringing style has the most favourable influence on the development of cognitive and emotional involvement in teaching. The form of neglecting upbringing style stood out as the strongest negative predictor of students' cognitive and social involvement in teaching, while the abusive upbringing style stood out as the strongest negative predictor of emotional involvement. When we consider changeable styles as the strongest determinants of (cognitive, emotional and social) involvement in teaching, the form of overprotective upbringing style has stood out. The research results indicate the importance of the parental role in (cognitive, emotional, social) students’ involvement in teaching, which would be an initial step in improving and developing these competencies. Key words: desirable, undesirable and changeable upbringing styles; school achievement; students' competencies. --- Cilj istraživanja bio je ispitati obilježja i prediktorsku ulogu stilova roditeljstva u ukljucenost ucenika u nastavu, ponajprije kognitivnu, emocionalnu i socijalnu. Roditeljski stilovi klasificirani su u tri glavne skupine: poželjan, nepoželjan i divergentan. Istraživanje je provedeno s ucenicima zavrsnih razreda osnovne skole (N = 269 ucenika) prosjecne dobi od 13,08 godina i njihovih roditelja (N = 269). Podatci su prikupljeni Upitnikom kako roditelji reagiraju i Upitnikom emocionalne, socijalne i kognitivne ukljucenosti ucenika. Pokazalo se da su roditeljski odgojni stilovi znacajni prediktori ucenikove ukljucenosti u nastavu, s time da najvecim dijelom varijance objasnjavaju forme poželjnoga roditeljskoag stila, s naglaskom na formu kongurentnoga stila. S druge strane, forme nepoželjnog i divergetnoga stila imaju potencijal za izazivanje niske razine ukljucenosti ucenika, kako u kognitivnoj, tako i u socijalnoj i emocionalnoj dimenziji. Rezultati ukazuju na važnost stilova roditeljstva u predikciji ukljucenosti ucenika u nastavu, sto bi bio pocetni korak u razvoju i poboljsanju djecjih kompetencija. Kljucne rijeci: obrazovni proces; poželjni, nepoželjni i divergentni (promjenjivi) stil, ukljucenost ucenika. Cilj istraživanja (n1 = 269 roditelja, n2 = 269 ucenika) bio je utvrditi utjecaj stilova roditeljstva na ukljucivanje ucenika u nastavu. Iako roditelji koriste razlicite stilove roditeljstva u odgoju djeteta, rezultati su pokazali da postoji statisticki znacajna razlika između roditelja u primjeni određenog stila odgoja. Regresijskom analizom dosli smo do spoznaje da najpovoljniji utjecaj na razvoj kognitivne i emocionalne ukljucenosti u nastavu ima forma kongruentnog, odgojiteljskog stila . Kao najjaci negativni prediktor kognitivne i socijalne ukljucenosti ucenika u nastavu izdvojila se forma zanemarenog odgoja, dok se forma zlostavljajuceg stila izdvojila se kao najjaci negativni prediktor emocionalne ukljucenosti. Kada razmotrimo divergentne (promjenjive) stilove kao najjace odrednice (kognitivne, emocionalne i socijalne) ukljucenosti u nastavu, izdvojila se forma prezasticujuceg stila odgoja. Rezultati istraživanja ukazuju na važnost roditeljske uloge u (kognitivnom, emocionalnom, socijalnom) ukljucivanju  ucenika u nastavu, sto bi bio pocetni korak u poboljsanju i razvoju ovih kompetencija. Kljucne rijeci: kompetencije ucenika; poželjni, nepoželjni i divergentni (promjenjivi) stil odgoja; skolsko postignuce.