Poticanje samoreguliranoga učenja – uloga nekih sociodemografskih čimbenika, učiteljskih percepcija o poučavanju i učenju, predanosti poslu i sagorijevanja na poslu

Abstract

Samoregulirano učenje (SRU) postalo je važan obrazovni cilj, a budući da ovisi o kontekstu u kojemu se događa, učitelji imaju važnu ulogu u poticanju razvoja učinkovitih strategija samoregulacije učenja. Cilj provedenoga istraživanja bio je ispitati učiteljsko poticanje SRU-a i njegov odnos s nekim sociodemografskim obilježjima učitelja (spol, radni staž, obrazovna razina), učiteljskim percepcijama o poučavanju i učenju, predanošću poslu i sagorijevanjem na poslu. Istraživanje je provedeno na uzorku od 299 učitelja razredne i predmetne nastave. Primijenjeni su sljedeći mjerni instrumenti: upitnik sociodemografskih obilježja, Skala poticanja samoreguliranoga učenja, Upitnik učiteljskih percepcija o poučavanju i učenju, Skala učiteljske predanosti i Oldenburški upitnik sagorijevanja. Rezultati su pokazali da učitelji poticanje SRU-a u suvremenoj nastavi smatraju važnim te da potiču SRU u radu s učenicima. Poučavanje i učenje dominantno percipiraju kao proces osnaživanja i poticanja razvoja učenika (učeniku usmjerene aktivnosti), što predstavlja odmak od tradicionalnih aktivnosti usmjerenih na učitelja. Nisu utvrđene razlike u poticanju SRU-a s obzirom na sociodemografska obilježja učitelja, ali utvrđene su neke razlike u učiteljskim percepcijama, predanosti i sagorijevanju. Utvrđena je povezanost poticanja SRU-a i dominantne percepcije poučavanja i učenja te predanosti poslu i sagorijevanja na poslu. Najsnažniji su prediktori poticanja SRU-a predanost školi i učenicima te percepcija poučavanja i učenja kao procesa osnaživanja i poticanja razvoja učenika.