Isusovci i suradnja s uršulinkama prema Prvoj samostanskoj kronici uršulinskog samostana u Varaždinu

Abstract

Rad tematizira ranu povijest odgojno-obrazovnoga rada sestara uršulinki u Varaždinu, od njihova dolaska 1703. godine do početka 20. stoljeća. Riječ je o odgojnom i školskom radu koji svojom kvalitetom, kako na europskoj tako i na hrvatskoj razini, nadmašuje stoljeća, a temeljio se na spisima utemeljiteljice reda sv. Anđele Merici i isusovačkoj uredbi o studiju u srednjim i visokim školama Ratio studiorum. Zbog uočene duhovne i pedagoške sličnosti tih dviju redovničkih ustanova, a osobito zbog prostorno-vremenske koegzistencije u Varaždinu 18. i 19. stoljeća, logično se nametnulo pitanje o mogućoj suradnji dviju redovničkih zajednica na prosvjetnom i odgojnom planu, odnosno mogućem utjecaju isusovaca na ustroj i djelovanje uršulinskih škola i uopće njihovo odgojno-obrazovno djelovanje. Istraživanje je provedeno na Prvoj samostanskoj kronici uršulinskoga samostana u Varaždinu, koja bilježi vrijeme od dolaska uršulinki u Hrvatsku do 1900. godine, te ukazuje na duboku duhovnu i karizmatsku bliskost isusovaca i uršulinki, bogatu svećeničku djelatnost isusovaca u uršulinskom samostanu i crkvi, ali i zavidnu autonomiju koju su sestre imale u svom odgojno-obrazovnom djelovanju.