Razumijevanje izvještaja o halucinacijama

Abstract

U ovom su članku razrađene sljedeće ideje i teze: (1) halucinator može pretraživati vlastite halucinacije, što često i čini, iz čega slijedi da halucinacija, premda po naravi nefizička, ipak jest objekt, pretraživan (ili barem pretraživ), (2) premda povlašten, halucinatorov pristup halucinaciji nije neutralan, nego selektivan, (3) premda kompetentan očevidac vlastite halucinacije, halucinator može u mnogom pogledu biti inkompetentan izvjestitelj o njezinu sadržaju, (4) izvještaj o halucinaciji (koliko god da je ona sama po svojoj naravi privatna) moguć je zato što su javne kategorije pod koje ona biva u izvještaju podvedena, (5) izvještaji o halucinacijama mogu biti ciljani ili spontani, (6) glavna je svrha spontanih izvještaja o halucinaciji da izvijeste o situacijskom značenju halucinacije i o njezinu doživljaju, a ne o njezinu pojavnom sadržaju, (7) naše razumijevanje spontanih izvještaja o halucinacijama omogućeno je, u prvom redu, kognitivnom empatijom, a ne imaginacijom.