Normativni konstitucionalizam i jamstvo socijalnih prava u ustavnoj državi

Politicke Perspektive Pub Date : 2022-12-28 DOI:10.20901/pp.12.2.03

Valentino Kuzelj

{"title":"Normativni konstitucionalizam i jamstvo socijalnih prava u ustavnoj državi","authors":"Valentino Kuzelj","doi":"10.20901/pp.12.2.03","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"U suvremenosti je napušteno umjetno razdvajanje općeg koncepta ljudskih prava na sudski ostvariva klasična liberalna (građanska i politička) prava, te aspiracijska i programska socijalna i ekonomska jamstva isključena od mogućnosti (ustavno)sudske zaštite. Stoga je razložno tvrditi da i socijalna prava predstavljaju izraz normativnog konstitucionalizma. Osobito uzme li se u obzir njihov značaj u stvaranju materijalnih preduvjeta ostvarenju dostojanstva i autonomije pojedinca kao svrhe i cilja suvremene ustavne države. Pritom njihova povezanost s proračunskom materijom, kao prerogativom tijela predstavničke demokracije, ne smije biti valjan razlog odricanja mogućnosti njihove (ustavno)sudske ostvarivosti, jer bi se time propis zakonskog ranga (proračun) izdigao ponad vrijednosne strukture temeljnoga dokumenta (ustava) koji uspostavlja pravo na minimum sredstava za vođenje dostojnoga života i autonoman razvoj ljudske osobe. S time na umu, ipak je potrebno definiranje granice do koje ustavno sudište može ići u njihovoj zaštiti, a da ne pokuša supstituirati zakonodavca. Na teorijskoj je razini nemoguće povući „krutu“ crtu razgraničenja između uloge (ustavnog)sudstva i zakonodavca pri realizaciji ustavnih socijalnih jamstava. Stoga se najpogodnijim rješenjem ističe učenje iz poredbene prakse kolumbijskog Ustavnog suda čiji je aktivistički i agresivan pristup zaštiti socijalnih prava u određenim trenucima koketirao s politizacijom Ustavnoga suda. Iz tog je razloga graničnu crtu (ustavno)sudske zaštite socijalnih prava potrebno tražiti u institucionalnim ograničenjima ustavnoga sudstva, radije nego u pokušaju konstruiranja artificijelnih ograničenja tumačenih socijalnih prava i načela.","PeriodicalId":34190,"journal":{"name":"Politicke Perspektive","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2022-12-28","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Politicke Perspektive","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.20901/pp.12.2.03","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}

引用次数: 0

Abstract

U suvremenosti je napušteno umjetno razdvajanje općeg koncepta ljudskih prava na sudski ostvariva klasična liberalna (građanska i politička) prava, te aspiracijska i programska socijalna i ekonomska jamstva isključena od mogućnosti (ustavno)sudske zaštite. Stoga je razložno tvrditi da i socijalna prava predstavljaju izraz normativnog konstitucionalizma. Osobito uzme li se u obzir njihov značaj u stvaranju materijalnih preduvjeta ostvarenju dostojanstva i autonomije pojedinca kao svrhe i cilja suvremene ustavne države. Pritom njihova povezanost s proračunskom materijom, kao prerogativom tijela predstavničke demokracije, ne smije biti valjan razlog odricanja mogućnosti njihove (ustavno)sudske ostvarivosti, jer bi se time propis zakonskog ranga (proračun) izdigao ponad vrijednosne strukture temeljnoga dokumenta (ustava) koji uspostavlja pravo na minimum sredstava za vođenje dostojnoga života i autonoman razvoj ljudske osobe. S time na umu, ipak je potrebno definiranje granice do koje ustavno sudište može ići u njihovoj zaštiti, a da ne pokuša supstituirati zakonodavca. Na teorijskoj je razini nemoguće povući „krutu“ crtu razgraničenja između uloge (ustavnog)sudstva i zakonodavca pri realizaciji ustavnih socijalnih jamstava. Stoga se najpogodnijim rješenjem ističe učenje iz poredbene prakse kolumbijskog Ustavnog suda čiji je aktivistički i agresivan pristup zaštiti socijalnih prava u određenim trenucima koketirao s politizacijom Ustavnoga suda. Iz tog je razloga graničnu crtu (ustavno)sudske zaštite socijalnih prava potrebno tražiti u institucionalnim ograničenjima ustavnoga sudstva, radije nego u pokušaju konstruiranja artificijelnih ograničenja tumačenih socijalnih prava i načela.

查看原文本刊更多论文

宪法国家的定期宪法化与社会权利保障

与此同时，人们放弃了将人权的一般概念与实现古典自由（公民和政治）权利人为分离，将愿望和方案社会和经济保障排除在（宪法）司法保护之外。Stoga je razložno tvrditi da i socijalna prava predstavljaju izraz normaltivnog koninstitutionalizalizma。特别是，他们认为为实现个人尊严和自主创造物质条件的重要性是当前宪政的目的和宗旨。在预算问题上，作为代议制民主的特权机构，决不能有正当理由拒绝他们的（宪法）成就，因为这将导致执法规则（草案）建立一个有价值的基本文件（宪法）结构，确立人类获得最低生活资料和自主发展的权利。然而，请记住，有必要确定宪法法院在不试图取代立法者的情况下对其进行保护的限度。在理论层面上，不可能在角色（宪法）之间划出一条“刚性”的限制线司法机构和立法机构关于实施宪法社会保障的问题。因此，最好的解决方案是借鉴哥伦比亚宪法法院的比较做法，宪法法院的政策在某些时候阻碍了哥伦比亚宪法法院积极和积极地获得社会权利的保护。因此，社会权利的边界线（宪法）保护应在宪法法院的制度限制范围内寻求，而不是在设计对解释的社会权利和原则的人为限制时寻求。

本文章由计算机程序翻译，如有差异，请以英文原文为准。

求助全文

约1分钟内获得全文求助全文

来源期刊

Politicke Perspektive

自引率

0.00%

发文量

审稿时长

12 weeks