Adalimumab (Humira) kao potencijalni rizični čimbenik u razvoju melanocitnih lezija

Abstract

Cilj: Osvijestiti liječnike o potencijalnom riziku razvoja progresije melanocitnih kožnih lezija i eventualnog nastanka malignog melanoma u pacijenata kronično liječenih adalimumabom (Humirom), antagonistom tumorskog faktora nekroze-alfa (TNF-alfa). Prikaz slučaja: U dermatološku ambulantu javio se tridesetosmogodišnji muškarac jer je unatrag mjesec dana primijetio makroskopski vidljivu promjenu postojeće melanocitne lezije na području kože abdomena, u vidu njezinog povećanja i promjene boje. Pacijent je unazad tri godine počeo osjećati zakočenost toraksa i leđa, jutarnju križobolju te bolove u leđima koji bi se smanjili uzimanjem nesteroidnih antireumatika. Na temelju kliničkih, laboratorijskih i radioloških nalaza, pacijentu je dijagnosticiran aksijalni spondiloartritis zbog kojeg mu je, dva mjeseca kasnije, u kroničnu terapiju uveden adalimumab. Primjena adalimumaba dovela je do izrazitog poboljšanja bolesnikovog stanja te ga je nastavio redovito uzimati. Nakon dvije godine kontinuirane terapije adalimumabom pacijent je uočio promjenu postojećeg nevusa na trbuhu, o čemu je obavijestio dermatologa koji je izvršio eksciziju lezije u cijelosti. Patohistološkom analizom potvrđen je displastični nevus visokog stupnja. Zaključak: Povezanost adalimumaba s razvojem melanoma još nije dovoljno istražena, iako mnogi dokazi govore u prilog tome. Važno je da liječnici budu upoznati s mogućim rizikom progresije postojećih melanocitnih lezija, kao i mogućim razvojem malignog melanoma te educiraju pacijente, savjetuju im redovne kontrole i povećan oprez, a sve u cilju pravovremenog otkrivanja i prevencije potencijalno ozbiljnih nuspojava adalimumaba. Istraživanja koja se bave ovom tematikom malobrojna su i potrebne su daljnje studije koje će u obzir uzeti više rizičnih čimbenika za nastanak melanoma.