Radni i stambeni uvjeti znanstvenika u Hrvatskoj

Abstract

IN CROATIAN: U radu se analiziraju neki od elemenata rada i stanovanja znanstvene populacije u Hrvatskoj dobiveni internetskom anketom koja je provedena 2017. godine. Anketa je upucena na adrese elektronicke poste 7 269 znanstvenika, a odgovorilo ih je 1 966. Radne i stambene uvjete smjesta se u suvremeni informatizacijski i postsocijalisticki kontekst drustva te istice neke osnovne procese i fenomene koji na njih utjecu, kao sto su privatizacija stanovanja i fleksibilizacija rada. Nesigurnost radnih uvjeta koji iz njih proizlaze vidljiva je narocito kod mlađih znanstvenika. Testirane su razlike u zadovoljstvu znanstvenika radnim i stambenim uvjetima prema spolu, radnom statusu, tipu ustanove, mjestu rada i podrucju bavljenja. Zadovoljniji su radnim uvjetima oni zaposleni izvan Zagreba od onih zaposlenih u Zagrebu te su muskarci zadovoljniji od žena. Stalno zaposleni ispitanici zadovoljniji su od ispitanika zaposlenih na određeno vrijeme. U boljem su stambenom položaju znanstvenici zaposleni na neodređeno, koji su i vise sudjelovali u subvencioniranoj kupnji vlastitog stana. Za razliku od njih, zaposlene na određeno cesto prate nesigurni radni uvjeti, a uzrok tomu može se naci i u novoj znanstvenoj politici sve vise okrenutoj tržistu. Zakljucno, prema osnovnim stambenim kriterijima znanstvenu populaciju temeljno obilježava nastavak i jacanje modela privatizacije stanovanja zapocetog u tranzicijskom razdoblju u kojem je posjedovanje vlastitog stana poželjan stambeni status. U radnom smislu mora se istaknuti podijeljena situacija te kako postoji određeno zadovoljstvo radom, ali i iscrpljenost i nesigurnost koju u vecoj mjeri osjecaju žene i mlađi znanstvenici. --------------- IN ENGLISH: The paper analysed some of the aspects of work and housing among the scientific population in Croatia using data from a 2017 on-line survey. The survey was e-mailed to 7 269 scientists, of which 1,966 responded. The working and housing conditions were set in the contemporary context of information-based and post-socialist society while highlighting some fundamental processes and phenomena affecting them, such as the privatisation of housing and the flexibilisation of work. The consequent uncertainty of working conditions was evident, especially among younger scientists. Differences in scientists’ satisfaction with the working and housing conditions were tested by gender, employment status, institution type, work location and research area. Those employed outside of Zagreb were more content with the working conditions than those employed in Zagreb, as were men compared to women. The permanently employed were more content than fixed-term employees, had a better housing status and were more involved in the subsidised purchase of their own apartments. In contrast, fixed-term employees experienced precarious working conditions more often, possibly due to the new, increasingly market-oriented scientific policy. In conclusion, the scientific population in Croatia – according to objective housing criteria – is fundamentally characterised by the continuation and strengthening of the model of housing privatisation initiated during the transitional period, where owning an apartment is a desirable housing status. The situation regarding work is divided. Certain work satisfaction is present, but also exhaustion and uncertainty, which are felt mostly by women and the younger scientists.