DESTRUKTIVNI UTICAJ POSTHUMANISTIČKE SEMIOTIČKE IDEOLOGIJE NA AKADEMIJU KAO ARHETIPNI ENTITET

Abstract

Aspekti ljudskog ponašanja pripisivani savremenom dobu ostaju suštinski nepromijenjeni prethodnih nekoliko stotina hiljada godina, ali savremena globalno dostupna tehnologija danas obezbjeđuje platformu za stvaranje novih selekcionih pritisaka na ljudsku vrstu, na ovaj način omogućavajući izmjenu ne samo genetičkog opisa jedinke nazvane čovjek, već i njenog fenomenskog iskustva. Globalno dostupna tehnologija omogućava amplifikaciju i propagaciju posthumanističke ideologije kroz implicitne semiotičke mehanizme zaobilazeći svjesnu percepciju i tako indirektno prijeteći izmjenom čovjeka i njegove svijesti na fenomenskom nivou. Na primjeru akademskog ideala, ovdje izlažem analitički argument za postojanje ideološke prijetnje dijeljenom fenomenskom iskustvu, pod premisom etičke i ontološke relevantnosti tog iskustva.