Između prekarnosti i nezaposlenosti

Abstract

Nakon nekoliko desetljeća ubrzanog razvoja, industrija vjenčanja u Hrvatskoj naglo je zaustavljena Vladinim uvođenjem mjera s ciljem zaustavljanja širenja koronavirusa. Iako je o posljedicama još uvijek moguće samo nagađati, razvidno je – nakon što je zavidnu razinu održivosti pokazala čak i u razdoblju recesije – kako je suočena s izazovom bez presedana. Razoran udarac, osim vjenčanim parovima s jedne, zadan je svima uključenima u organizaciju i realizaciju vjenčanja s druge strane, uključujući i glazbenike koji su u vrijeme uobičajenog vrhunca sezone suočeni s iznenadnim otkazivanjem i do godinu dana unaprijed dogovorenih nastupa. Premda se činjenica da se njihove aktivnosti gotovo isključivo sastoje od izvedbi uživo unazad pet godina pokazala uporištem za preživljavanje krize uzrokovane sve prisutnijim servisima za “streamanje” glazbe, u novonastalim uvjetima poprima oprečne karakteristike. Pored toga, uzme li se u obzir i da su nekim glazbenicima svadbeni angažmani primarni izvor prihoda i da se ne mogu pouzdati u institucionalnu podršku, rizici takve vrste glazbeničkog rada postaju evidentni. Ovaj članak smjera pokazati kako se svadbeni glazbenici snalaze u novonastalim okolnostima te istodobno, promatrajući izmijenjen istraživački teren, propituje učinak dubokih društvenih promjena na glazbenički rad i glazbene prakse.