Interpreting Mullā Ṣadrā on Man and the Origin of Thinking

Abstract

U radu se istražuju ključni aspekti Mullā Ṣadrāova razumijevanja čovjekova bivstvovanja u svijetu, gdje se embrij opažanja i mišljenja pojavljuje u jedinstvenim uvjetima čovjeka kao artikuliranog društvenog bića. Biće koje može govoriti također govori sebi i o sebi. No s obzirom na to da čovjekova »prava stvarnost« nalazi svoj korijen u božanskom znanju i bivstovanju u dvostrukoj egzistencijaciji, u srcu njegova bivstvovanja u svijetu leži intelekt pomoću kojega se on »vraća« iz materijalnosti u njegov izvor u božanskom, gdje sve znanje i bivstovanje počinje i završava. Problem znanja i bivstvovanja – izrazivo u smislu jednog i mnogih – potječe još iz vremena prije predsokratovaca. Da bi se Ṣadrāovo razumijevanje moglo umjestiti, razmatraju se drugi filozofi, uključujući Kanta, čija je logika argumenata okupljenih oko »Ja« naznačena u Heideggerovoj kritici. To niti je prvenstveno epistemologijski problem islamske filozofije niti je lišen šireg zanimanja za društvenu životinju naziva »čovjek« (insān).