Peripatetic Psychotherapy

Abstract

Rad predstavlja izvoran i u kontekstu filozofijskog angažmana visoko plodan te propulzivan psihoterapijski pristup naziva peripatetička psihoterapija, još poznat i kao terapijska pratnja. Rasprava se zasniva na empirijskom primjeru utiska takve terapije na jednog brazilskog tinejdžera koji nije reagirao na konvencionalnu psihoterapiju. Bivajući u društvenoj izolaciji, odbio je odlaziti u školu i pokazivao tipične znakove depresije i društvene fobije, ali nije imao konačnu dijagnozu. Terapijski je rad trajao dvije godine i tri mjeseca, olakšavajući mu povratak u školsko okruženje, poboljšavajući sposobnost nalaženja prijatelja i autonomiju u društvenoj interakciji, što upućuje na širokopojasne prednosti peripatetičke psihoterapije. U ovom radu, fokus će biti na elementu fenomenalno-strukturalne psihopatologije u danom pristupu, prepoznate kao temeljni, opći dio mereološkog procesa psihoterapeutike.