Poslovice u Vitezovićevu Odiljenju sigetskom

Abstract

Među brojnim književnim žanrovima što ih je Pavao Ritter Vitezović (1652. – 1713.) uključio u svoj vrstovno hibridan “spjev” Odiljenje sigetsko (1684) posebno mjesto pripada poslovicama. Raspršene u sva četiri dijela teksta, poslovice su jedan od najzastupljenijih žanrova u Odiljenju, ali i u Vitezovićevu bogatom i raznorodnom stvaralačkom opusu uopće. U radu se stoga upozorava na značenjsku (semantičku) raznolikost poslovica u Odiljenju sigetskom, istražuje njihovo moguće porijeklo (usmena/pisana književnost) i funkcija unutar samoga “spjeva”, a uspoređuje ih se i s poslovicama iz nekih drugih Vitezovićevih djela na hrvatskom jeziku. Analiza će pokazati da je sveprisutnost poslovica u Odiljenju zapravo odjek izrazite barokne sklonosti (usmenoknjiževnim) poslovicama i paremiologizmima, ali i jasan dokaz Vitezovićeve želje da svoje djelo približi (i) slabije obrazovanim čitateljima.