{"title":"Ontološka dimenzija (moralnoga) čina u svjetlu grijeha i krivnje","authors":"Stjepan Radić","doi":"10.31823/D.27.2.7","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Unatoč uvriježenom mišljenju kako\nmetafizička refleksija o moralu i temeljnim principima ne pomaže osobito, cilj\nje priloga osvijetliti ishodište moralnoga diskursa koji nužno započinje od\nmetafizičke raščlambe ljudskih čina. Metoda koju autor u razmatranju čina\nprimjenjuje jest analitičko-ontološka,\nštoviše, ona se ovdje pokazuje ključnom. Tako se u prvom dijelu analize\nprispjelo uvidima koji neporecivo upućuju na to da se ljudski čini daju\nsvrstati u dvije osnovne skupine: tzv. tranzeuntna (prijelazna) djelovanja na\njednoj te imanentna (unutarnja) na drugoj strani. Temeljna pak karakteristika\nobaju vrsta djelovanja, odnosno činā jest promjena, bilo da je riječ primjerice\no pjevanju, crtanju, plivanju (tranzeuntna) ili pak razmišljanju, htjenju,\nljutnji (imanentna). Navedeni primjeri pokazuju da se jedno stanje stvarnosti\npremjestilo, promijenilo u drugo. Predočena pak analiza poslužila je kao pozadina\nrazmatranja pojmova grijeha i krivnje, koji svojom opsežnošću i kakvoćom nužno\npotpadaju u jednu od predočenih vrsta djelovanja. Ubojstvo, krađa, preljub kao\ntranzeuntni te mržnja, pohlepa, požuda kao imanentni prijestupi, tj. grijesi,\nza posljedicu također imaju – kao i djelovanja općenito – promjenu, poglavito\nna unutarnjem te zatim, posljedično, i na vanjskom području. Uz iskustvo\ngrijeha nužno se veže doživljaj krivnje. Članak, tako, završava razmatranjem o\nfenomenologiji krivnje kao unutarnjem činu. Ona se pak u svojem početnom dijelu\nočituje kao preuzimanje odgovornosti te u završnom kao pokajanje, koje uz\noprost krivnji u konačnici daje potpuni smisao. \n","PeriodicalId":37626,"journal":{"name":"Diacovensia","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2019-07-05","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"https://sci-hub-pdf.com/10.31823/D.27.2.7","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Diacovensia","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.31823/D.27.2.7","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"Q4","JCRName":"Arts and Humanities","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
Unatoč uvriježenom mišljenju kako
metafizička refleksija o moralu i temeljnim principima ne pomaže osobito, cilj
je priloga osvijetliti ishodište moralnoga diskursa koji nužno započinje od
metafizičke raščlambe ljudskih čina. Metoda koju autor u razmatranju čina
primjenjuje jest analitičko-ontološka,
štoviše, ona se ovdje pokazuje ključnom. Tako se u prvom dijelu analize
prispjelo uvidima koji neporecivo upućuju na to da se ljudski čini daju
svrstati u dvije osnovne skupine: tzv. tranzeuntna (prijelazna) djelovanja na
jednoj te imanentna (unutarnja) na drugoj strani. Temeljna pak karakteristika
obaju vrsta djelovanja, odnosno činā jest promjena, bilo da je riječ primjerice
o pjevanju, crtanju, plivanju (tranzeuntna) ili pak razmišljanju, htjenju,
ljutnji (imanentna). Navedeni primjeri pokazuju da se jedno stanje stvarnosti
premjestilo, promijenilo u drugo. Predočena pak analiza poslužila je kao pozadina
razmatranja pojmova grijeha i krivnje, koji svojom opsežnošću i kakvoćom nužno
potpadaju u jednu od predočenih vrsta djelovanja. Ubojstvo, krađa, preljub kao
tranzeuntni te mržnja, pohlepa, požuda kao imanentni prijestupi, tj. grijesi,
za posljedicu također imaju – kao i djelovanja općenito – promjenu, poglavito
na unutarnjem te zatim, posljedično, i na vanjskom području. Uz iskustvo
grijeha nužno se veže doživljaj krivnje. Članak, tako, završava razmatranjem o
fenomenologiji krivnje kao unutarnjem činu. Ona se pak u svojem početnom dijelu
očituje kao preuzimanje odgovornosti te u završnom kao pokajanje, koje uz
oprost krivnji u konačnici daje potpuni smisao.
尽管有一种被冒犯的观点,但茧术的道德和基本反思尤其无助于启发道德辩论结果的机会,这必然开始了人类行为的形而上学分离。作者在研究中采用的方法是分析本体论等,这是本文的重点。在分析的第一部分,毫无疑问地表明,人类似乎被整合为两个基本群体,即。tranzeuntna(prijelazna)djelovanja najednoj te imanentna(unsearnja)na drugoj strani。动作类型的主要特征,即变化,是单词是唱歌、画画、游泳(过渡)还是思考、欲望、愤怒(imanent)。这些例子表明,现实的一个条件已经改变。然而,上述分析是罪恶感概念的背景,在一种预先确定的行为中,罪恶感是强迫性的和必要的。谋杀、盗窃、通奸的灾难性仇恨、贪婪、欲望作为不道德的罪行,即错误,因此,也是一种总体上的变化,在内部,然后在外部。在罪的经验中,有罪的经验是必要的。所以,文章最后将民族学犯罪视为一种内部行为。然而,在最初的部分,它被认为是在承担责任,并最终作为赦免,这最终提醒了罪犯一个完整的目的。
期刊介绍:
Diacovensia is a scientific journal published by the Catholic Faculty of Theology in Đakovo, University Josip Juraj Strossmayer in Osijek. It publishes papers primarily related to the fields of theology and philosophy, but also to other sciences (literature, sociology, pedagogy, psychology, law, natural sciences) which deal with religious issues. The interdisciplinary nature of Diacovensia contributes to the fruitful dialogue between theology and philosophy and other sciences. Papers are subject to anonymous review procedures (double blind peer review).