Balkan and European? Place Identifications of Young People in Croatia

Abstract

IN ENGLISH: The article analyses how young people in Croatia conceptualise their identities in terms of “place identifications”, a type of social identification that captures membership of a group of people who are defined by their location. It is based on focus group discussions conducted with 68 elementary and secondary school students aged between 11 and 17 in three urban localities in Croatia: Rijeka, Zagreb and Zadar. The concepts guiding the analysis included place identifications, the civic and cultural components of national identity and intersectionality. The study found that students displayed a strong identification with the region they are from through a discourse of stereotypes along the coastal–inland, rural–urban and north–south distinctions. National cultural identities and liminal European-Balkan identities were equally strong providing interesting examples of inclusion and othering. The young people showed a sense of aspiring to be European, of feeling almost European, of being not-quite-yet European, of being “Balkan”. There was a common sense of the Balkan-European divide being a line that stood very slightly to the north-west of wherever the students happened to be: there was Europe, generally beckoning – but they were on a threshold and still leaning towards the Balkan side, described as impolite, quarrelsome, underdeveloped and littered. The study suggests complex and kaleidoscopic identity constructions of young people in Croatia in which different and even opposed elements do not exclude each other but rather coexist in various ways. --------------- IN CROATIAN: U radu se ispituje kako mladi u Hrvatskoj konceptualiziraju svoje identitete u vidu »mjesnih identiteta« kao vrste drustvene identifikacije koja obuhvaca pripadnost drustvenoj skupini koja se definira njezinom lokacijom. Rad se temelji na podacima prikupljenima u okviru fokusnih grupa u kojima je sudjelovalo 68 ucenika i ucenica osnovnih i srednjih skola u dobi između 11 i 17 godina u trima gradovima u Hrvatskoj: Rijeci, Zagrebu i Zadru. Konceptualni okvir analize ukljucuje mjesne identitete, građansku i kulturnu komponentu nacionalnog identiteta i intersekcionalnost. Analiza pokazuje da ucenici i ucenice izražavaju snažan regionalni identitet u kojem znacajno mjesto zauzimaju stereotipi koji se odnose na razlike između priobalja i unutrasnjosti, između ruralnih i urbanih podrucja te između sjevera i juga. Nacionalni kulturni identiteti i rubni europsko-balkanski identiteti podjednako su snažni te pružaju zanimljive primjere inkluzije i iskljucivanja »drugog i drukcijeg«. Mladi obuhvaceni istraživanjem izražavaju istodobno težnju k europejstvu, osjecaj nepotpunog odnosno jos nedostignutoga europejstva, kao i osjecaj pripadnosti balkanskome kulturnom krugu. Analiza je pokazala i zajednicko razumijevanje podjele između Europe i Balkana shvacene kao razdjelnice koja se nalazi uvijek sjeverozapadno u odnosu prema lokalitetu ucenika: iako po pravilu teže Europi, ucenici jos nisu presli europski »prag« te su jos uvijek »nagnuti« prema Balkanu, koji se prikazuje kao nepristojan, svadljiv, nerazvijen i neuredan. Na tom tragu, autori upucuju na složene i kaleidoskopske identitetske konstrukcije mladih u Hrvatskoj, u kojima se razliciti i suprotstavljeni elementi međusobno ne iskljucuju, nego koegzistiraju na razlicite nacine.