Antitrombotska terapija u bolesnika podvrgnutih transkateterskoj implantaciji aortalnog zaliska

Abstract

Aortalna stenoza (AS) najčešća je primarna valvularna bolest srca. Teška simptomatska aortalna stenoza indikacija je za liječenje kirurškim ili perkutanim putem. Transkateterska implantacija aortalnog zaliska (engl. transcatheter aortic valve implantation; TAVI) perkutana je metoda koja se unatrag 20 godina koristi kod velikog broja bolesnika, sukladno odluci konzilija (engl. Heart Team). Period tijekom i nakon zahvata od izrazite je važnosti kako bi se spriječio nastanak tromboembolijskih komplikacija. 7 % bolesnika nakon TAVI zahvata u prvih 12 mjeseci doživi ishemijski moždani udar. Postproceduralno, uzrok moždanog udara najčešće je posljedica novonastale fibrilacije atrija ili tromboze bioproteze. Antitrombotska terapija je terapija izbora za prevenciju nastanka tromboembolijskog incidenta nakon TAVI zahvata. Istovremeno, potrebno je obratiti pažnju na moguće jatrogene komplikacije poput krvarenja u ranom poslijeoperacijskom periodu. Vrsta antitrombotske terapije nakon TAVI zahvata razlikuje se s obzirom na prisutnost kronične antikoagulantne terapije. U bolesnika bez indikacije za kroničnu antikoagulantnu terapiju acetilsalicilna kiselina je lijek izbora, dok u bolesnika s indikacijom za antikoagulantnu terapiju, oralni antikoagulansi pokazali su se sigurnima. Trombocitopenija je česta komplikacija nakon TAVI zahvata. U tih bolesnika ili u onih s prisutnom trombocitopenijom prije zahvata, vrsta i trajanje antitrombotske terapije ovisi o težini trombocitopenije te se prilagođava bolesniku u dogovoru multidisciplinarnog tima kardiologa i hematologa s obzirom na kombinirani ishemijski rizik i rizik od krvarenja.