{"title":"Kirurško zbrinjavanje kasnih komplikacija nakon endovaskularnog liječenja aneurizme abdominalne aorte","authors":"Miljenko Kovačević, Lovro Kovač, Lovro Tkalčić","doi":"10.21860/medflum2024_316228","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Aneurizma abdominalne aorte (AAA) čest je problem u starije populacije, a rizik rupture korelira s promjerom aneurizme. Tradicionalno su se bolesnici s aneurizmom abdominalne aorte većeg promjera liječili otvorenim kirurškim tehnikama, dok u posljednjih 20 godina pratimo porast korištenja tehnike endovaskularnog popravka aneurizme aorte (EVAR-a), koja uključuje postavljanje prostetskog nepropusnog grafta unutar lumena abdominalne aorte s ciljem isključenja aneurizme iz protoka i sprječavanja rupture. Sigurnosni profil i dugoročni podatci metode EVAR rezultirali su značajnim porastom korištenja EVAR-a, unatoč studijama koje dugoročnim praćenjem nisu pokazale bolje preživljavanje ili kvalitetu života. Zbog porasta broja bolesnika liječenih EVAR-om, očekujemo porast broja komplikacija i potrebu za sekundarnim intervencijama. U najčešće komplikacije nakon EVAR-a ubrajamo endoleak, migraciju stent-grafta, kinking-proteze, trombozu te infekciju grafta. Sekundarne komplikacije prvenstveno treba zbrinjavati endovaskularno, no kasne komplikacije koje zahtijevaju otvorenu kiruršku operaciju možemo očekivati u do 9 % bolesnika kojima je učinjen EVAR. Operacije aneurizme abdominalne aorte nakon nezadovoljavajućeg rezultata EVAR-a prati veći broj komplikacija, zbog atrofije zida aorte, periaortalne upale i fibroze te otežanog postizanja proksimalne i distalne vaskularne kontrole zbog pozicije stent-grafta, što često zahtijeva suprarenalno klemanje. Otvorena kirurgija gotovo je uvijek potrebna kod sekundarne rupture AAA, ako endovaskularne opcije odmah nisu dostupne ili tehnički moguće, kao i kod infekcije grafta, gdje je poželjna potpuna ekstrakcija protetskog materijala. Ključno je praćenje bolesnika nakon EVAR-a te pravovremeno i elektivno zbrinjavanje komplikacija.","PeriodicalId":39071,"journal":{"name":"Medicina Fluminensis","volume":"43 22","pages":""},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2024-06-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Medicina Fluminensis","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.21860/medflum2024_316228","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"Q4","JCRName":"Medicine","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
Aneurizma abdominalne aorte (AAA) čest je problem u starije populacije, a rizik rupture korelira s promjerom aneurizme. Tradicionalno su se bolesnici s aneurizmom abdominalne aorte većeg promjera liječili otvorenim kirurškim tehnikama, dok u posljednjih 20 godina pratimo porast korištenja tehnike endovaskularnog popravka aneurizme aorte (EVAR-a), koja uključuje postavljanje prostetskog nepropusnog grafta unutar lumena abdominalne aorte s ciljem isključenja aneurizme iz protoka i sprječavanja rupture. Sigurnosni profil i dugoročni podatci metode EVAR rezultirali su značajnim porastom korištenja EVAR-a, unatoč studijama koje dugoročnim praćenjem nisu pokazale bolje preživljavanje ili kvalitetu života. Zbog porasta broja bolesnika liječenih EVAR-om, očekujemo porast broja komplikacija i potrebu za sekundarnim intervencijama. U najčešće komplikacije nakon EVAR-a ubrajamo endoleak, migraciju stent-grafta, kinking-proteze, trombozu te infekciju grafta. Sekundarne komplikacije prvenstveno treba zbrinjavati endovaskularno, no kasne komplikacije koje zahtijevaju otvorenu kiruršku operaciju možemo očekivati u do 9 % bolesnika kojima je učinjen EVAR. Operacije aneurizme abdominalne aorte nakon nezadovoljavajućeg rezultata EVAR-a prati veći broj komplikacija, zbog atrofije zida aorte, periaortalne upale i fibroze te otežanog postizanja proksimalne i distalne vaskularne kontrole zbog pozicije stent-grafta, što često zahtijeva suprarenalno klemanje. Otvorena kirurgija gotovo je uvijek potrebna kod sekundarne rupture AAA, ako endovaskularne opcije odmah nisu dostupne ili tehnički moguće, kao i kod infekcije grafta, gdje je poželjna potpuna ekstrakcija protetskog materijala. Ključno je praćenje bolesnika nakon EVAR-a te pravovremeno i elektivno zbrinjavanje komplikacija.