Effectiveness and Complications of Non-Invasive Respiratory Support, Especially Treatment with Continuous Positive Airway Pressure in COVID-19 Patients

Abstract

Početkom pandemije COVID-19 zdravstveni sustavi pretrpjeli su ogroman pritisak radi velikog priljeva COVID bolesnika, a dodatnom opterećenju pridonio je manjak zdravstvenog osoblja te prijeteća nestašica respiratora. Također je zabilježena visoka smrtnost bolesnika na invazivnoj mehaničkoj ventilaciji. Zbog navedenih razloga pokrenula se rasprava o većem korištenju neinvazivne respiratorne potpore (engl. non-invasive respiratory support; NIRS), što obuhvaća kisik u visokim protocima apliciran putem nosnih kanila (engl. high-flow nasal cannula; HFNC), primjenu kontinuiranog pozitivnog tlaka u dišnim putevima (engl. continuous positive airway pressure; CPAP) i neinvazivnu ventilaciju (NIV). Nažalost, ne postoje standardizirane smjernice za odabir pacijenata za pojedini modalitet neinvazivne respiratorne potpore te je učinkovitost NIRS-a i dalje predmet brojnim raspravama i istraživanjima. Rezultati dosadašnjih studija sugeriraju da NIRS može poboljšati oksigenaciju te smanjiti potrebu za invazivnom mehaničkom ventilacijom i rizik od smrti kod COVID bolesnika. Međutim, učinkovitost i usporedbe pojedinih modaliteta neinvazivne respiratorne potpore istraživane su u svega nekoliko studija. Posljednje studije ukazuju na superiornost CPAP-a naspram NIV-a i HFNC-a, ali je rezultate potrebno interpretirati s oprezom pošto većina dosadašnjih studija o korištenju neinvazivnih modaliteta ventilacije kod COVID bolesnika ima značajna ograničenja i nedostatke. Tijekom neinvazivne respiratorne potpore potrebno je pažljivo monitorirati kliničko stanje pacijenta uz periodičku analizu plinova u arterijskoj krvi te procjenu HACOR skora (engl. heart rate, acidosis, consciousness, oxygenation, respiratry rate). Potrebno je na vrijeme prepoznati i reagirati na eventualne komplikacije neinvazivne respiratorne potpore. Iako se stopa plućne barotraume tijekom neinvazivne respiratorne potpore do sada smatrala zanemarivo niskom, istraživanja kod COVID bolesnika pokazala su puno višu incidenciju, što se na temelju dosadašnjih istraživanja pripisuje specifičnoj patofiziologiji virusa SARS-CoV-2. Proglašenje neinvazivne respiratorne potpore neuspješnom donosi se na temelju kliničkog prosuđivanja, a trebala bi biti individualizirana za svakog bolesnika i prepoznata na vrijeme jer se odgađanje intubacije i invazivne ventilacije pokazalo nezavisnim čimbenikom rizika za razvoj plućnih komplikacija i lošijeg ishoda.