{"title":"Šokački agrarni pokret u Dražu i Gajiću 1897.-1898.","authors":"László Heka","doi":"10.22586/ss.23.1.6","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"U Baranjskoj županiji je potkraj 19. stoljeća došlo do osiromašenja mjesnoga pučanstva uslijed poplava, stočnih bolesti i uništenja vinove loze zbog filoxere. Istovremeno su razvojem tehnologije seljaci maloposjednici (stočari, mljekari) postali nekonkurentni u odnosu na poljoprivredne proizvode s baranjskih veleposjeda, pa su i zbog toga ostajali bez prihoda. Naročito teško je bilo pogođeno hrvatsko (šokačko) pučanstvo u selima uz rijeku Karašicu, pa se 1897-98. otvoreno pubunilo protiv vlasti. Središte pokreta bilo je u Dražu i Gajiću. Ovaj ustanak su tadašnje vlasti i novine zabilježile pod nazivom „Šokačka pobuna“ i htjele su ga prikazati kao izraz nezadovoljstva samo jednoga dijela baranjskoga stanovništva. Šokci su u izvješćima lokalnih organa vlasti slanima u Budimpeštu prikazani kao vjerski sektaši (pristaše nazarenskoga pokreta), socijalisti i komunisti. Činjenica je da će od tada Baranja biti jedno od središta radničkoga pokreta, a nakon propasti Socijalističke Mađarske su pristaše zbačenog režima ovdje našli sklonište. Za vrijeme srpske okupacije Baranje (1918-1921.) su Šokci pristali uz novostvorenu Kraljevinu SHS, jer im je Beograd zajamčio davanje svih agrarnih prava. Tako je naposljetku dio Baranjske županije (Prekodravlje) pripao jugoslavenskoj državi. U ovom radu analiziramo nastanak i tijek šokačkog agrarnog pokreta, njegov utjecaj na odcjepljenje dijela Baranjske županije i pripajanje Kraljevini SHS, te kako je Baranja na koncu postala hrvatska, a ne srpska regija, kako su u Beogradu planirali.","PeriodicalId":510454,"journal":{"name":"Scrinia Slavonica","volume":"423 2","pages":""},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2023-12-11","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Scrinia Slavonica","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.22586/ss.23.1.6","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
U Baranjskoj županiji je potkraj 19. stoljeća došlo do osiromašenja mjesnoga pučanstva uslijed poplava, stočnih bolesti i uništenja vinove loze zbog filoxere. Istovremeno su razvojem tehnologije seljaci maloposjednici (stočari, mljekari) postali nekonkurentni u odnosu na poljoprivredne proizvode s baranjskih veleposjeda, pa su i zbog toga ostajali bez prihoda. Naročito teško je bilo pogođeno hrvatsko (šokačko) pučanstvo u selima uz rijeku Karašicu, pa se 1897-98. otvoreno pubunilo protiv vlasti. Središte pokreta bilo je u Dražu i Gajiću. Ovaj ustanak su tadašnje vlasti i novine zabilježile pod nazivom „Šokačka pobuna“ i htjele su ga prikazati kao izraz nezadovoljstva samo jednoga dijela baranjskoga stanovništva. Šokci su u izvješćima lokalnih organa vlasti slanima u Budimpeštu prikazani kao vjerski sektaši (pristaše nazarenskoga pokreta), socijalisti i komunisti. Činjenica je da će od tada Baranja biti jedno od središta radničkoga pokreta, a nakon propasti Socijalističke Mađarske su pristaše zbačenog režima ovdje našli sklonište. Za vrijeme srpske okupacije Baranje (1918-1921.) su Šokci pristali uz novostvorenu Kraljevinu SHS, jer im je Beograd zajamčio davanje svih agrarnih prava. Tako je naposljetku dio Baranjske županije (Prekodravlje) pripao jugoslavenskoj državi. U ovom radu analiziramo nastanak i tijek šokačkog agrarnog pokreta, njegov utjecaj na odcjepljenje dijela Baranjske županije i pripajanje Kraljevini SHS, te kako je Baranja na koncu postala hrvatska, a ne srpska regija, kako su u Beogradu planirali.