{"title":"O Ustavu, rode, da ti pojem","authors":"Sandra Barić","doi":"10.32984/GAPZH.12.1.1","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Ustavna\ndemokracija opis je, obilježje, ali „i počelo, i cilj“ suvremenih država\ncivilizacijskoga kruga kojem RH pripada. Sama demokracija kao oblik vladavine u\nidealnom je slučaju asimptotski proces stalna usavršavanja. Isto vrijedi i za\nustavnost. Dakako, ti procesi nipošto nisu ireverzibilni. I dok je u suvremeno\ndoba u biti nemoguće povući potpun i oštar rez između pridjeva i imenice\nspomenute sintagme „ustavna demokracija“, namjera je ovog rada promotriti\nprevladavajuće procese razvoja ustavnosti u našoj državi kako bismo upozorili\nna prijeteće točke, ali i na važne potencijale za buduća postupanja državnih\ntijela i samih građana. Identifikacija problema u svojevrsnom Dunning-Kruger\nsindromu pretpolitičkog stanja svijesti znatna dijela društvene potke u RH čini\nevoluciju ustavne vladavine osobito kompleksnom i nipošto izvjesnom. Dopuštamo\nsi blag optimizam s obzirom na dosadašnje korake te podsjećanje na to da\ndemokratski i ustavni procesi općenito nisu linearni. Ipak, stanje opasne\nstagnacije i zaglavljenost u glibu koruptivno-klijentelističkog mentaliteta\nnalaže ozbiljan i interdisciplinarni pristup svladavanju problema. Osnovno je\npitanje ovdje kako ustavno pravo može doskočiti rečenim izazovima te koji su\npotrebni i mogući koraci u tom smjeru. U radu prvo analiziramo stvarnu\nvrijednost konstitucionalizma u našoj državi, i to preko njegova pozitivnog i\nnegativnog naboja. Potom upozoravamo na uzroke identificiranih izazova koje\nnalazimo u stanju hrvatskoga društva i u refleksiji takva stanja u nedavnom\ndjelovanju najviših državnih institucija. Ističemo bitnost preuzimanja\ninstitucijske i građanske odgovornosti. Imajući u vidu notornu potrebu ustavne\nrevizije, fokusiramo se na formativno-edukativni potencijal budućega\nustavotvornog procesa. Ustav bez odgovarajućeg stupnja internalizacije državnih\ntijela i građana ne može živjeti. Odgoj i obrazovanje za ustavnu demokraciju ostaju\nkamen temeljac funkcionirajućega društva. Na kraju predlažemo i dodatan\nsinergijski angažman sveučilišne zajednice.","PeriodicalId":431154,"journal":{"name":"Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske","volume":"18 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2021-07-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.32984/GAPZH.12.1.1","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
Ustavna
demokracija opis je, obilježje, ali „i počelo, i cilj“ suvremenih država
civilizacijskoga kruga kojem RH pripada. Sama demokracija kao oblik vladavine u
idealnom je slučaju asimptotski proces stalna usavršavanja. Isto vrijedi i za
ustavnost. Dakako, ti procesi nipošto nisu ireverzibilni. I dok je u suvremeno
doba u biti nemoguće povući potpun i oštar rez između pridjeva i imenice
spomenute sintagme „ustavna demokracija“, namjera je ovog rada promotriti
prevladavajuće procese razvoja ustavnosti u našoj državi kako bismo upozorili
na prijeteće točke, ali i na važne potencijale za buduća postupanja državnih
tijela i samih građana. Identifikacija problema u svojevrsnom Dunning-Kruger
sindromu pretpolitičkog stanja svijesti znatna dijela društvene potke u RH čini
evoluciju ustavne vladavine osobito kompleksnom i nipošto izvjesnom. Dopuštamo
si blag optimizam s obzirom na dosadašnje korake te podsjećanje na to da
demokratski i ustavni procesi općenito nisu linearni. Ipak, stanje opasne
stagnacije i zaglavljenost u glibu koruptivno-klijentelističkog mentaliteta
nalaže ozbiljan i interdisciplinarni pristup svladavanju problema. Osnovno je
pitanje ovdje kako ustavno pravo može doskočiti rečenim izazovima te koji su
potrebni i mogući koraci u tom smjeru. U radu prvo analiziramo stvarnu
vrijednost konstitucionalizma u našoj državi, i to preko njegova pozitivnog i
negativnog naboja. Potom upozoravamo na uzroke identificiranih izazova koje
nalazimo u stanju hrvatskoga društva i u refleksiji takva stanja u nedavnom
djelovanju najviših državnih institucija. Ističemo bitnost preuzimanja
institucijske i građanske odgovornosti. Imajući u vidu notornu potrebu ustavne
revizije, fokusiramo se na formativno-edukativni potencijal budućega
ustavotvornog procesa. Ustav bez odgovarajućeg stupnja internalizacije državnih
tijela i građana ne može živjeti. Odgoj i obrazovanje za ustavnu demokraciju ostaju
kamen temeljac funkcionirajućega društva. Na kraju predlažemo i dodatan
sinergijski angažman sveučilišne zajednice.