Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu kao generator novih institucija u vrijeme ravnatelja Vladimira Tkalčića (1933. – 1952.)

Abstract

Dužnost upravljanja Muzejom za umjetnost i obrt Vladimira Tkalčića obuhvaća razdoblje od početka rujna 1933. do lipnja 1952. godine, vrijeme njegove profesionalne zrelosti – od pedesete godine života do umirovljenja. Rad donosi uvid u Tkalčićevu viziju razvoja institucije i realizirana dostignuća zahvaljujući kojima su se već tijekom njegova života iz Muzeja za umjetnost i obrt izdvajali sistemi praksi i formirali fundusi ishodišni za uspostavu novih institucija u Zagrebu, poput konzervatorsko-restauratorske radionice Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Muzeja Srba u Hrvatskoj i Tehničkog muzeja. Pregledom fonda dokumentacije Muzeja za umjetnost i obrt, ponajprije Tkalčićeve ostavštine i urudžbenih zapisnika iz godina njegova mandata, dobiva se uvid u kontekstualni mozaik njegovih kompleksnih nastojanja kao i u sklop karakternih kvaliteta koje su podržavale načela stručne etike.