{"title":"Pravo mjerodavno za\npovrede prava osobnosti u novom ZMPP-u","authors":"Danijela Vrbljanac","doi":"10.32984/GAPZH.10.1.17","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Uredba\n(EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu\nkoje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Uredba Rim II) sadržava pravila o\nmjerodavnom pravu za izvanugovorne obveze i jedan je od najvažnijih izvora\neuropskoga međunarodnog privatnog prava. Zbog nemogućnosti pronalaska\nkompromisa u vezi s odgovarajućom poveznicom za povrede prava osobnosti u\nzakonodavnom postupku donošenja Uredbe Rim II europski zakonodavac odlučio je\nisključiti povrede prava osobnosti iz polja primjene Uredbe Rim II. Budući da\nto pitanje nije uređeno relevantnim izvorom europskoga međunarodnog privatnog\nprava, sudovi svake države članice EU-a primjenjuju nacionalna kolizijska\npravila. U Republici Hrvatskoj krajem 2017. godine donesen je novi Zakon o\nmeđunarodnom privatnom pravu koji je na snagu stupio u siječnju 2019. godine.\nHrvatski je zakonodavac u novom Zakonu odlučio proširiti primjenu Uredbe Rim II\ni na ona pitanja koja su isključena iz njezina polja primjene, što za\nposljedicu ima činjenicu da će se na hrvatskim sudovima pravo mjerodavno za\npovrede prava osobnosti određivati prema općoj odredbi Uredbe Rim II koja se\ntemelji na poveznici mjesta nastanka izravne štete. Iz navedenoga razvidan je\nutjecaj europskoga prava na hrvatsko međunarodno privatno pravo, ne samo u\nslučajevima koji ulaze u polje primjene izvora europskoga međunarodnog\nprivatnog prava nego i u slučajevima koji samim tim izvorima nisu pokriveni.\nCilj je ovoga rada ispitati je li pristup prihvaćen u novom Zakonu o\nmeđunarodnom privatnom pravu najbolji izbor za slučajeve povrede prava\nosobnosti, posebice imajući u vidu polemike koje su se vodile oko adekvatnosti\npoveznice mjesta nastanka štete za predmete povrede prava osobnosti tijekom\nzakonodavnog postupka donošenja Uredbe Rim II.\n","PeriodicalId":431154,"journal":{"name":"Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske","volume":"51 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2019-07-18","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.32984/GAPZH.10.1.17","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
Uredba
(EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu
koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Uredba Rim II) sadržava pravila o
mjerodavnom pravu za izvanugovorne obveze i jedan je od najvažnijih izvora
europskoga međunarodnog privatnog prava. Zbog nemogućnosti pronalaska
kompromisa u vezi s odgovarajućom poveznicom za povrede prava osobnosti u
zakonodavnom postupku donošenja Uredbe Rim II europski zakonodavac odlučio je
isključiti povrede prava osobnosti iz polja primjene Uredbe Rim II. Budući da
to pitanje nije uređeno relevantnim izvorom europskoga međunarodnog privatnog
prava, sudovi svake države članice EU-a primjenjuju nacionalna kolizijska
pravila. U Republici Hrvatskoj krajem 2017. godine donesen je novi Zakon o
međunarodnom privatnom pravu koji je na snagu stupio u siječnju 2019. godine.
Hrvatski je zakonodavac u novom Zakonu odlučio proširiti primjenu Uredbe Rim II
i na ona pitanja koja su isključena iz njezina polja primjene, što za
posljedicu ima činjenicu da će se na hrvatskim sudovima pravo mjerodavno za
povrede prava osobnosti određivati prema općoj odredbi Uredbe Rim II koja se
temelji na poveznici mjesta nastanka izravne štete. Iz navedenoga razvidan je
utjecaj europskoga prava na hrvatsko međunarodno privatno pravo, ne samo u
slučajevima koji ulaze u polje primjene izvora europskoga međunarodnog
privatnog prava nego i u slučajevima koji samim tim izvorima nisu pokriveni.
Cilj je ovoga rada ispitati je li pristup prihvaćen u novom Zakonu o
međunarodnom privatnom pravu najbolji izbor za slučajeve povrede prava
osobnosti, posebice imajući u vidu polemike koje su se vodile oko adekvatnosti
poveznice mjesta nastanka štete za predmete povrede prava osobnosti tijekom
zakonodavnog postupka donošenja Uredbe Rim II.