Eksplicitacija, ekplicitnost, eksplikacija – terminološki osvrt

Abstract

Eksplicitacija, eksplicitnost ili eksplikacija je pomak u prevođenju kojim prijevodni tekst postaje jezično redundantniji. Eksplicitacija kao jedan od najranije definiranih i najviše istraživanih postupaka u prevođenju, smatra se i univerzalnom strategijom (tzv. prijevodna univerzalija), no nije se značajnije istraživao u prijevodima na hrvatski jezik, pa ni terminologija nije u tom smislu ujednačena. Eksplicitacija je kao univerzalno svojstvo prijevoda primijećena i definirana intuitivno, prije pojave korpusnih alata i deskriptivne struje u znanosti o prevođenju, kvalitativnom analizom izvornika i prijevoda, dok su kasnija korpusna istraživanja dovela do novih spoznaja i dubljeg uvida u ovu pojavu, doprinoseći tako njezinom empirijskom utemeljenju. No, kritičari tih istraživanja upućuju na to kako se različiti fenomeni uvrštavaju pod zajednički pojam eksplicitacije te navode brojne nedostatke njezine definicije. S obzirom na različite nazive koji su se u hrvatskom jeziku upotrebljavali u tom smislu, ovim se radom želi dati terminološki doprinos navedenom pojmu na hrvatskome jeziku tako da se razmotri opseg i sadržaj pojma i s obzirom na to predloži najprikladniji naziv.