Preaching in a Liturgical Context

Propovijedanje ili služba Riječi predstavlja značajan dio svake liturgije ili bogoslužja, pa stoga vrijedi pobliže proučiti upravo taj liturgijski kontekst. Autor toj zadaći pristupa tako što najprije donosi prikaz ostalih konteksta koji zajedno s liturgijom uvelike oblikuju dinamiku propovijedanja, a to su redom povijesni, pastoralni i teološki kontekst. Slijedi analiza četiriju modela ustroja bogoslužja koji se međusobno razlikuju po načinu kako se propovijed odnosi prema ostalim sastavnicama bogoslužja – nadopunjavanje Riječi i stola (rimokatolički pogled), nadopunjavanje Riječi i stola (protestantski pogled), Riječ kao središte bogoslužja i Riječ kao katalizator. Prikaz svakog modela sadrži ključne argumente u prilog takvom razumijevanju propovijedanja, najbitnije odlike navještaja Riječi i glavne obrise odgovarajuće liturgije, kao i njegove prednosti i nedostatke. Pri kraju rada autor iznosi i dodatni model, djelomično potkrijepljen rezultatima vlastitoga empirijskog istraživanja, prema kojemu je propovijedanje moguće promatrati kao prostor slobode, iznenađenja, izbavljenja i promjene unutar šireg okruženja liturgije kao prostora sigurnosti, stabilnosti, reda i potvrde identiteta. U zaključku se predlaže da se razumijevanje propovijedanja obogaćuje kad god uspijemo pogled podići iznad ograničenja vlastitih crkvenih tradicija i osobnih iskustava, a proučavanje liturgijskoga konteksta dobar je izbor za početak takvog istraživanja.