Klub amatera fotografa, Društvo umjetnosti i počeci organiziranoga fotoamaterskog pokreta u Zagrebu i Hrvatskoj

U radu se—u kontekstu europske amaterske fotografije devetnaestoga stoljeća—progovara o okolnostima nastanka zagrebačkoga Kluba amatera fotografa i najranijem razdoblju njegova djelovanja (do 1898.). Posebna je pozornost pritom poklonjena preciznom utvrđivanju datuma osnutka kluba (4. rujna 1893.), za koji se dosad mislilo da je bio utemeljen godinu dana ranije. U nastavku je obrađena i organizacija kluba, njegova fotooprema i atelijeri, načini financiranja, odnos s Društvom umjetnosti te prvi organizirani nastupi na izložbama i najraniji članovi. Klub amatera fotografa u Zagrebu utemeljen je 4. rujna 1893. Ideja za njegovo osnivanje potekla je od skupine entuzijasta, mahom članova Društva umjetnosti, na sastanku održanomu na Josipovcu krajem kolovoza 1893., u vrijeme širenja fotoamaterskog pokreta po čitavoj Europi. Impuls za organiziranje zagrebačkih fotoamatera bez sumnje je bio uspjeh polučen na Međunarodnoj izložbi umjetnina održanoj 1891. u Zagrebu, dok je kao model mogao poslužiti bilo koji od postojećih klubova diljem Austro-Ugarske Monarhije. Ipak, glavni je uzor u organizacijskom i praktičnom smislu bez sumnje bio bečki Klub amatera fotografa (Camera Club), čijemu su članstvu pripadali i neki od zagrebačkih fotoamatera. Od početaka tijesno povezan s Društvom umjetnosti, Klub amatera fotografa, posredstvom Izidora Kršnjavoga, u nekoliko je navrata obilno dotirala Zemaljska vlada, čime je postavljena i solidna infrastruktura za fotografsku djelatnost. Prvi je klupski atelijer bio u prostoru jednoga od osnivača, Julija pl. Zigeunera Blumendorfskoga, da bi po njegovu odlasku iz Zagreba fotoamateri od veljače 1894. nastavili raditi u atelijeru znamenitoga fotografa Ivana Standla. Njegov je atelijer u Mesničkoj ulici ujedno zadnji prostor koji su zagrebački fotoamateri rabili tijekom 19. stoljeća, pa tako s krajem 1898. završava i prvo poglavlje organiziranoga fotoamaterizma u glavnome hrvatskom gradu. Period koji je razmatran u članku (1891.–1898.) moguće je podijeliti na tri razdoblja: prvo (pripremno) od Međunarodne izložbe umjetnina 1891. do utemeljenja kluba 4. rujna 1893., drugo (samostalno) od utemeljenja kluba do njegova sjedinjenja s Društvom umjetnosti 1. siječnja 1895. te treće od početka 1895. do napuštanja Standlova atelijera 12. srpnja 1898. Kroz tih je sedam godina fotoamaterizam u Zagrebu prošao put od hobija nekolicine imućnijih građana i plemića do ozbiljne organizacije s poslanjem širenja interesa za fotografiju, a preko nje i upoznavanja širega općinstva s njezinim umjetničkim odlikama. Vrhunac organizirane fotoamaterske djelatnosti u Zagrebu svakako je bilo izlaganje članova Kluba amatera fotografa na Hrvatskoj narodnoj umjetničkoj izložbi, održanoj na prijelazu 1894. u 1895., da bi nedugo potom, po pripajanju kluba Društvu umjetnosti, kroz svega tri godine takva, organizirana djelatnost gotovo u potpunosti zamrla. Kao ozbiljnija se iznimka u periodu nakon 1894. velikim brojem izložaba i osvojenih nagrada istaknuo Leo Antun pl. Vetter, jedan od prvih zagrebačkih fotoamatera, poznat još s Međunarodne izložbe umjetnina 1891. Njegove su snimke između 1894. i 1898. nekoliko puta objavljivane u prestižnome bečkom glasilu Wiener Photographische Blätter. Upravo su Vetter i Antun Stiasni ml.—čija je ozbiljnija fotografska karijera tek počinjala—svojim kontinuiranim radom pomogli prebrođivanju krize organiziranoga fotoamaterizma u periodu od sjedinjenja Kluba amatera fotografa s Društvom umjetnosti do njegova ponovnoga aktiviranja u obnovljenom društvu početkom 20. stoljeća.