Augmented Reality as Environmental Communication Tool

Onečišćenje plastikom rastući je globalni problem s negativnim ekološkim, zdravstvenim, ekonomskim i društvenim posljedicama. Iako su glavni uzrok tomu ljudske aktivnosti, motiviranje prookolišnog ponašanja nije jednostavno: komunikacija o ekološkim problemima nailazi na mnogo izazova jer su im uzroci i posljedice uglavnom vremenski i prostorno udaljeni, pa se pojedincima nije lako poistovjetiti s njima. Iako učinkovito, izlaganje ekološkim neprilikama može biti izazovno, skupocjeno ili pak opasno. Alternativno rješenje mogla bi biti tehnologija proširene stvarnosti (eng. Augmented Reality – AR) putem koje pojedinac može virtualno doživjeti neku ekološku štetu. Cilj je ovog istraživanja ispitati ranu prihvaćenost ovakvog načina prookolišne komunikacije među potencijalnim krajnjim korisnicima, pa je u tu svrhu provedeno kvalitativno istraživanje metodom fokus-grupe. Rezultati istraživanja pokazuju da proširena stvarnost ima potencijala da unaprijedi tradicionalne oblike prookolišne komunikacije i bude prihvaćena od potencijalnih krajnjih korisnika. Analiza rezultata također otkriva kako sama svijest o problemu nije dostatna za promjenu ponašanja, već velik utjecaj imaju i izvor informacije (osoba ili institucija koja odašilje poruku), društvene norme (mišljenja bliskih pojedinaca), okolišni propisi (poput cijene i dostupnosti određenih proizvoda) te situacijski faktori (poput sustava odvajanja otpada). Ograničenje ovog istraživanja jest mali uzorak, što je ujedno i kritika ovakvoj metodi prikupljanja podataka. Smjernice za buduća istraživanja uključuju veći uzorak te dodatno kvantitativno istraživanje u svrhu validacije rezultata. Ovo je prva studija o ranoj prihvaćenosti proširene stvarnosti kao sredstva prookolišne komunikacije i motiviranja individualnog „zelenog“ ponašanja, što je ujedno i znanstveni doprinos istraživanja. U radu su dane smjernice za izradu i implementaciju prookolišne komunikacijske strategije.