Formalna strana obrazovanja

U radu se izlaže formalni vidik obrazovnog procesa, koji suvremena pedagoška ideologija strukturno ne uzima u obzir. Pedagogija je kao trud za ostvarenje specifičnih ciljeva, kroz svoju formaciju, postala konstitutivna srž društvene realnosti. Na isti način na koji smo nesvjesno upleteni u ideološku realnost putem zajedničkih društvenih praksi, tako ostajemo slijepi i za formalni vidik savjesnih obrazovnih djelatnosti, bez obzira na njihovu aktualnost. Dok se trudimo razumom uspostaviti red, logiku i smisao, istovremeno ostvarujemo um koji ne rezultira odgovarajućim poznavanjem sadržaja, nego onime, što spoznajni subjekt ne zna. Um izniče kroz spoznavanje neuspješnog traganja za znanjem i istinom, pri čemu je formalni vidik pedagogije – upravo odraz tog neuspjeha. Zato istinska samorefleksija ne može biti ni ishodište, a ni cilj, nego se može ostvariti samo usputno – u procesu formiranja pojedinca. Tako se Hegelov doprinos pedagogiji ne ogledava u tome što nastupa kao nositelj istinskog znanja ili ijednog ispravnog načina poučavanja, nego u tome što svojom privrženošću umu podaruje to nereflektirano ideološko jedro suvremenog društvenog uređenja.