{"title":"打破奇观：关于电影绘画的一些悖论","authors":"Adrian Pelc","doi":"10.21464/fi40302","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Ovaj rad pokušava suočiti dvije radikalne struje promišljanja filmske slike. U prvom se koraku definira kako je unutar određenih marksističkih teorija (Jonathan Beller, Guy Debord, Jean Baudrillard) filmska slika na osnovi svog tehničkog podrijetla, ali i efekata koje proizvodi, određena kao fenomen ontološki utemeljen u otuđenju i destrukciji neposredne prisutnosti. U drugom se koraku demonstrira kako je André Bazin, potaknut fenomenologijom i polazeći od gotovo identičnih premisa kao i marksisti, uspostavio dijametralno suprotne zaključke: tek se na filmu uistinu razotkriva stvarno. Oslanjajući se na rad Jacquesa Rancièrea, Jean-Luca Nancyja i Giorgia Agambena, u trećem koraku nastojim izvesti svojevrsnu sintezu među navedenim pozicijama i ispitati kako spektakl ostaje sačuvan, ali i prevrednovan unutar režima filmskih slika. Oko tog prevrednovanja počinju se nazirati konture zahtjevnog estetičkog programa koji se donekle podudara s, ali i odudara od ustaljenih interpretacija filmskog postmodernizma.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1000,"publicationDate":"2020-10-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"https://sci-hub-pdf.com/10.21464/fi40302","citationCount":"0","resultStr":"{\"title\":\"Probiti spektakl: o nekim paradoksima filmske slike\",\"authors\":\"Adrian Pelc\",\"doi\":\"10.21464/fi40302\",\"DOIUrl\":null,\"url\":null,\"abstract\":\"Ovaj rad pokušava suočiti dvije radikalne struje promišljanja filmske slike. U prvom se koraku definira kako je unutar određenih marksističkih teorija (Jonathan Beller, Guy Debord, Jean Baudrillard) filmska slika na osnovi svog tehničkog podrijetla, ali i efekata koje proizvodi, određena kao fenomen ontološki utemeljen u otuđenju i destrukciji neposredne prisutnosti. U drugom se koraku demonstrira kako je André Bazin, potaknut fenomenologijom i polazeći od gotovo identičnih premisa kao i marksisti, uspostavio dijametralno suprotne zaključke: tek se na filmu uistinu razotkriva stvarno. Oslanjajući se na rad Jacquesa Rancièrea, Jean-Luca Nancyja i Giorgia Agambena, u trećem koraku nastojim izvesti svojevrsnu sintezu među navedenim pozicijama i ispitati kako spektakl ostaje sačuvan, ali i prevrednovan unutar režima filmskih slika. Oko tog prevrednovanja počinju se nazirati konture zahtjevnog estetičkog programa koji se donekle podudara s, ali i odudara od ustaljenih interpretacija filmskog postmodernizma.\",\"PeriodicalId\":41987,\"journal\":{\"name\":\"Filozofska Istrazivanja\",\"volume\":null,\"pages\":null},\"PeriodicalIF\":0.1000,\"publicationDate\":\"2020-10-21\",\"publicationTypes\":\"Journal Article\",\"fieldsOfStudy\":null,\"isOpenAccess\":false,\"openAccessPdf\":\"https://sci-hub-pdf.com/10.21464/fi40302\",\"citationCount\":\"0\",\"resultStr\":null,\"platform\":\"Semanticscholar\",\"paperid\":null,\"PeriodicalName\":\"Filozofska Istrazivanja\",\"FirstCategoryId\":\"1085\",\"ListUrlMain\":\"https://doi.org/10.21464/fi40302\",\"RegionNum\":4,\"RegionCategory\":\"哲学\",\"ArticlePicture\":[],\"TitleCN\":null,\"AbstractTextCN\":null,\"PMCID\":null,\"EPubDate\":\"\",\"PubModel\":\"\",\"JCR\":\"0\",\"JCRName\":\"PHILOSOPHY\",\"Score\":null,\"Total\":0}","platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Filozofska Istrazivanja","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.21464/fi40302","RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"0","JCRName":"PHILOSOPHY","Score":null,"Total":0}
Probiti spektakl: o nekim paradoksima filmske slike
Ovaj rad pokušava suočiti dvije radikalne struje promišljanja filmske slike. U prvom se koraku definira kako je unutar određenih marksističkih teorija (Jonathan Beller, Guy Debord, Jean Baudrillard) filmska slika na osnovi svog tehničkog podrijetla, ali i efekata koje proizvodi, određena kao fenomen ontološki utemeljen u otuđenju i destrukciji neposredne prisutnosti. U drugom se koraku demonstrira kako je André Bazin, potaknut fenomenologijom i polazeći od gotovo identičnih premisa kao i marksisti, uspostavio dijametralno suprotne zaključke: tek se na filmu uistinu razotkriva stvarno. Oslanjajući se na rad Jacquesa Rancièrea, Jean-Luca Nancyja i Giorgia Agambena, u trećem koraku nastojim izvesti svojevrsnu sintezu među navedenim pozicijama i ispitati kako spektakl ostaje sačuvan, ali i prevrednovan unutar režima filmskih slika. Oko tog prevrednovanja počinju se nazirati konture zahtjevnog estetičkog programa koji se donekle podudara s, ali i odudara od ustaljenih interpretacija filmskog postmodernizma.
求助内容：
应助结果提醒方式：
京公网安备 11010802042870号
