{"title":"Uloga medijskog izvještavanja u razdoblju prvog vala pandemije bolesti新冠肺炎u Hrvatskoj","authors":"Nika Đuho, M. Žagmešter, Matea Škomrlj","doi":"10.22572/mi.28.2.6","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Početak pandemije obilježen je nedostatkom informacija, znanja i iskustava te se potreba za ontološkom sigurnošću zadovoljavala informiranjem putem medija, znanosti i drugih „ekspertnih sustava“. Pandemiju uzrokovanu COVID-om 19 ne treba promatrati samo kao zdravstvenu ili ekonomsku, već i društvenu krizu koja zahtijeva analizu socijalnog konteksta, društvenih čimbenika i aktera kao prediktora za razumijevanje učinaka i posljedica iste. Mediji su se tijekom pandemijske krize istaknuli kao važan prediktor percepcije rizika i povjerenja između institucija i javnosti. Općenito, našu percepciju prema određenim fenomenima u društvu dugujemo medijima koji izvještavanjem odabiru, izostavljaju, oblikuju ili na svojevrstan način interpretiraju pojedine društvene fenomene. Prema teoriji medijatizacije mediji se promatraju kroz prizmu (su)odnosa sa širim društvenim i institucionalnim okruženjem, stoga su ujedno ključni čimbenici percepcije pojedinih situacija i poticanja određenog tipa ponašanja javnosti. S druge strane, prema modelu zdravstvenih uvjerenja (HBM) socijalno – odgovorno ponašanje (koje se promoviralo putem medija) ovisi upravo o percepciji rizika na vlastito zdravlje i percepciji da će određeno „promovirano“ ponašanje biti učinkovito u borbi protiv rizika. Također, prema teoriji rizika, interpretacija rizika ovisi o socijalnom kontekstu, vrijednostima, interesima i aktivnostima pojedinih društvenih aktera, pa tako i medija, koji utječu na percepciju rizika kao objektivne činjenice ali i društvene konstrukcije (Bagić i Šuljok, 2020: 121). Sukladno spomenutim teorijama, cilj ovog istraživanja bio je utvrditi percepciju medijskog izvještavanja te učinak medijskog izvještavanja na socijalno-odgovorno ponašanje u razdoblju prvog vala pandemije koje je obilježeno potpunim zatvaranjem ekonomije i društva. Podaci su prikupljeni tehnikom online anketnog upitnika u razdoblju od ožujka do srpnja 2020. godine. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 620 ispitanika. Rezultati upućuju na zaključak kako je pozitivna percepcija medijskog izvještavanja usmjerena ponajprije prema tradicionalnim medijima, poput televizije. Također, rezultati regresijske analize upućuju na zaključak kako je pozitivna percepcija medijskog izvještavanja ovisna o različitim sociodemografskim karakteristikama te kako iste mogu biti poticaj socijalno odgovornom ponašanju.","PeriodicalId":35195,"journal":{"name":"Medijska Istrazivanja","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2022-12-23","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":"{\"title\":\"Uloga medijskog izvještavanja u razdoblju prvog vala pandemije bolesti COVID-19 u Hrvatskoj\",\"authors\":\"Nika Đuho, M. Žagmešter, Matea Škomrlj\",\"doi\":\"10.22572/mi.28.2.6\",\"DOIUrl\":null,\"url\":null,\"abstract\":\"Početak pandemije obilježen je nedostatkom informacija, znanja i iskustava te se potreba za ontološkom sigurnošću zadovoljavala informiranjem putem medija, znanosti i drugih „ekspertnih sustava“. Pandemiju uzrokovanu COVID-om 19 ne treba promatrati samo kao zdravstvenu ili ekonomsku, već i društvenu krizu koja zahtijeva analizu socijalnog konteksta, društvenih čimbenika i aktera kao prediktora za razumijevanje učinaka i posljedica iste. Mediji su se tijekom pandemijske krize istaknuli kao važan prediktor percepcije rizika i povjerenja između institucija i javnosti. Općenito, našu percepciju prema određenim fenomenima u društvu dugujemo medijima koji izvještavanjem odabiru, izostavljaju, oblikuju ili na svojevrstan način interpretiraju pojedine društvene fenomene. Prema teoriji medijatizacije mediji se promatraju kroz prizmu (su)odnosa sa širim društvenim i institucionalnim okruženjem, stoga su ujedno ključni čimbenici percepcije pojedinih situacija i poticanja određenog tipa ponašanja javnosti. S druge strane, prema modelu zdravstvenih uvjerenja (HBM) socijalno – odgovorno ponašanje (koje se promoviralo putem medija) ovisi upravo o percepciji rizika na vlastito zdravlje i percepciji da će određeno „promovirano“ ponašanje biti učinkovito u borbi protiv rizika. Također, prema teoriji rizika, interpretacija rizika ovisi o socijalnom kontekstu, vrijednostima, interesima i aktivnostima pojedinih društvenih aktera, pa tako i medija, koji utječu na percepciju rizika kao objektivne činjenice ali i društvene konstrukcije (Bagić i Šuljok, 2020: 121). Sukladno spomenutim teorijama, cilj ovog istraživanja bio je utvrditi percepciju medijskog izvještavanja te učinak medijskog izvještavanja na socijalno-odgovorno ponašanje u razdoblju prvog vala pandemije koje je obilježeno potpunim zatvaranjem ekonomije i društva. Podaci su prikupljeni tehnikom online anketnog upitnika u razdoblju od ožujka do srpnja 2020. godine. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 620 ispitanika. Rezultati upućuju na zaključak kako je pozitivna percepcija medijskog izvještavanja usmjerena ponajprije prema tradicionalnim medijima, poput televizije. Također, rezultati regresijske analize upućuju na zaključak kako je pozitivna percepcija medijskog izvještavanja ovisna o različitim sociodemografskim karakteristikama te kako iste mogu biti poticaj socijalno odgovornom ponašanju.\",\"PeriodicalId\":35195,\"journal\":{\"name\":\"Medijska Istrazivanja\",\"volume\":\"1 1\",\"pages\":\"\"},\"PeriodicalIF\":0.0000,\"publicationDate\":\"2022-12-23\",\"publicationTypes\":\"Journal Article\",\"fieldsOfStudy\":null,\"isOpenAccess\":false,\"openAccessPdf\":\"\",\"citationCount\":\"0\",\"resultStr\":null,\"platform\":\"Semanticscholar\",\"paperid\":null,\"PeriodicalName\":\"Medijska Istrazivanja\",\"FirstCategoryId\":\"1085\",\"ListUrlMain\":\"https://doi.org/10.22572/mi.28.2.6\",\"RegionNum\":0,\"RegionCategory\":null,\"ArticlePicture\":[],\"TitleCN\":null,\"AbstractTextCN\":null,\"PMCID\":null,\"EPubDate\":\"\",\"PubModel\":\"\",\"JCR\":\"Q3\",\"JCRName\":\"Social Sciences\",\"Score\":null,\"Total\":0}","platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Medijska Istrazivanja","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.22572/mi.28.2.6","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"Q3","JCRName":"Social Sciences","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
摘要
疫情的开始是缺乏信息、知识和经验,通过媒体提供的信息满足了对本体安全的需求,科学和其他“专家系统”“2019冠状病毒病引起的疫情不仅应被视为一场健康或经济危机,还应被视为由分析社会背景、社会因素和行为体构成的社会危机,作为理解相同影响的影响和后果的前身。媒体在疫情危机期间指出,这是机构和公众之间风险感知和信心的重要前身。我们对某些社会现象的感知归功于媒体的报道、离开、塑造或自我解读的社会现象。根据媒体中介理论,与更广泛的社会和制度环境的关系也是感知某些情况和鼓励某种类型的公共行为的关键因素。另一方面根据健康保证模型(HBM),负责任的行为(由媒体宣传)取决于对自身健康风险的感知,以及对定义将被“宣传”的感知“ponašanje biti učinkovito u borbi protiv rizika。TakoŞer,prema teoriji rizika,interpetacija rizika ovisi o socijalnom kontekstu,vrijednostima,interesima i aktivnostima pojedinih društvenih aktera,pa Tako i medija,koji utječu na percepciju rizika kao objektivnečinjenice ali i društvene konstrukcije(BagiŠuljok,2020:121)根据这些理论,本研究的目的是建立对媒体报道的看法,以及在以经济和社会完全封闭为标志的第一波疫情期间,媒体报道对社会和负责任行为的影响。数据是通过在线问卷技术收集的,时间为2020年3月至7月。年共有620名受试者参与了这项研究。研究结果表明,对媒体报道的积极认知主要集中在电视等传统媒体上。此外,回归分析的结果表明,媒体报道的积极认知取决于各种社会人口特征以及它们如何激发社会责任。
Uloga medijskog izvještavanja u razdoblju prvog vala pandemije bolesti COVID-19 u Hrvatskoj
Početak pandemije obilježen je nedostatkom informacija, znanja i iskustava te se potreba za ontološkom sigurnošću zadovoljavala informiranjem putem medija, znanosti i drugih „ekspertnih sustava“. Pandemiju uzrokovanu COVID-om 19 ne treba promatrati samo kao zdravstvenu ili ekonomsku, već i društvenu krizu koja zahtijeva analizu socijalnog konteksta, društvenih čimbenika i aktera kao prediktora za razumijevanje učinaka i posljedica iste. Mediji su se tijekom pandemijske krize istaknuli kao važan prediktor percepcije rizika i povjerenja između institucija i javnosti. Općenito, našu percepciju prema određenim fenomenima u društvu dugujemo medijima koji izvještavanjem odabiru, izostavljaju, oblikuju ili na svojevrstan način interpretiraju pojedine društvene fenomene. Prema teoriji medijatizacije mediji se promatraju kroz prizmu (su)odnosa sa širim društvenim i institucionalnim okruženjem, stoga su ujedno ključni čimbenici percepcije pojedinih situacija i poticanja određenog tipa ponašanja javnosti. S druge strane, prema modelu zdravstvenih uvjerenja (HBM) socijalno – odgovorno ponašanje (koje se promoviralo putem medija) ovisi upravo o percepciji rizika na vlastito zdravlje i percepciji da će određeno „promovirano“ ponašanje biti učinkovito u borbi protiv rizika. Također, prema teoriji rizika, interpretacija rizika ovisi o socijalnom kontekstu, vrijednostima, interesima i aktivnostima pojedinih društvenih aktera, pa tako i medija, koji utječu na percepciju rizika kao objektivne činjenice ali i društvene konstrukcije (Bagić i Šuljok, 2020: 121). Sukladno spomenutim teorijama, cilj ovog istraživanja bio je utvrditi percepciju medijskog izvještavanja te učinak medijskog izvještavanja na socijalno-odgovorno ponašanje u razdoblju prvog vala pandemije koje je obilježeno potpunim zatvaranjem ekonomije i društva. Podaci su prikupljeni tehnikom online anketnog upitnika u razdoblju od ožujka do srpnja 2020. godine. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 620 ispitanika. Rezultati upućuju na zaključak kako je pozitivna percepcija medijskog izvještavanja usmjerena ponajprije prema tradicionalnim medijima, poput televizije. Također, rezultati regresijske analize upućuju na zaključak kako je pozitivna percepcija medijskog izvještavanja ovisna o različitim sociodemografskim karakteristikama te kako iste mogu biti poticaj socijalno odgovornom ponašanju.