Muška i ženska retorika u političkom intervjuu

Rana lingvistička istraživanja pokazala su da se neke od najvećih razlika između govora muškaraca i žena mogu naći na razini diskursa. Različite lingvističke strategije koje koriste u svom govoru uvjetovane su društvenim ulogama, odnosno različitim položajem muškaraca i žena u društvu. Uz to, strategije koje govornici koriste na diskursnoj razini često se povezuju s odnosima moći i solidarnosti. Ovaj se rad fokusira na politički diskurs retoričke razgovorne (dijaloške) vrste televizijskoga političkog intervjua. S obzirom na važnost društvenog surječja i odnosa moći u političkom govoru, postavljena su dva cilja: 1) istražiti način na koji sugovornici (novinari) komuniciraju s muškim i ženskim sugovornicima na položaju moći (premijer Andrej Plenković i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović); 2) ispitati postoje li razlike u načinu na koji muškarci i žene argumentiraju svoje stavove u prijeporima. Rezultati istraživanja pokazali su da se stav sugovornika prema osobi na položaju moći razlikuje ovisno o rodu te osobe s obzirom na preklapanje i prekidanje govora. Nadalje, utvrđeno je da govoreći o istim temama vezanim za međusobnu komunikaciju, premijer i predsjednica koriste različite načine argumentiranja u odnosu na logičke pogreške i smicalice. Predsjednica koristi smicalice istančanog razlikovanja, odlaganje (ad socordiam), navođenje suprotnog primjera (exemplum in contrarium) te argumente iz korisnosti (argumentum ab utile), dok premijer koristi odlaganje i sofističke obrane koji su udruženi s natjecanjem u važnosti, antiparastazu, protupitanja, duhovite upadice koje uključuju ironiju. Takav premijerov izbor smicalica podupire narativ dominantnosti.