Kritička analiza normativnog okvira o gospodarenju otpadom u Zagrebu i Hrvatskoj

Sustavi gospodarenja otpadom postaju jedna od ključnih komunalnih neuralgičnih točaka suvremenog društva, a problem posebno eskalira u velikim urbanim centrima. Otpad danas možemo povezati s nizom ekoloških i javnozdravstvenih rizika, a neadekvatno postupanje s otpadom može negativno utjecati na ostvarenje temeljnih ljudskih prava i ozbiljno narušiti kvalitetu života u društvu. Ovaj se rad fokusira na normativnu dimenziju sustava gospodarenja otpada u gradu Zagrebu i Republici Hrvatskoj. Rad se temelji na ideji da se univerzalno prihvaćene društvene vrijednosti prenose ili bi se trebale prenositi u društvene norme, a onda i u stanje na terenu. U radu se stoga analiziraju normativni akti koji tematiziraju otpad i reguliraju postupanje s njime. Korištena metoda je kvalitativna analiza sadržaja. Proučava se ukupno devet ključnih normativnih dokumenata na tri razine: Europska unija, Republika Hrvatska, Grad Zagreb. Dokumenti koji se analiziraju su osim različitih razina i različitog tipa: strategije, planovi, direktive i zakoni. Komparativnom analizom navedenih dokumenata došlo se do nekoliko relevantnih zaključaka. Prvo, zagrebački se i hrvatski normativni dokumenti deduciraju iz europskih, a u određenoj se mjeri i doslovno prepisuju. Daljnjom je analizom ustanovljeno i da hrvatski normativni okvir nije konzistentan. Zastarjela strategija i iz nje proizlazeći zakon ne uvažavaju najnovije europske trendove u pogledu kružnoga gospodarstva i održivog gospodarenja otpadom pa imamo svojevrsni hibridni, u realnosti, neodrživi model. Drugo, u nacionalnim i gradskim normativnim aktima prepoznat je deficit operativnih smjernica uključenja civilnih udruga, građana i ostalih relevantnih aktera u procese odlučivanja, a očita je i podzastupljenost inzistiranja na edukaciji građana o ovim temama, u odnosu na iskazano u europskim dokumentima.