Bog u leksikografskoj mreži

Suvremena hrvatska leksikografija plodna je i raznovrsna, no postoje dvojbe koje se preslikavaju iz izdanja u izdanje (što je, dijelom, neizbježno u otvorenome sustavu kao što je leksik). Leksikografske dvojbe množe se i novima kad se leksik izmjesti u novi medij, u e-rječnik ili mrežni rječnik (primjerice otvara se pitanje korpusne utemeljenosti te ozvučivanja leksičkih jedinica ili audiorječnika). U ovome se radu suvremene dvojbe oprimjeruju leksičkim jedinicama sa sastavnicom „bog” jer donose cijelu paletu otvorenih pitanja, naime dotičemo se pravopisne (kako bog/Bog zapovijeda), gramatičke (npr. bog kao imenica i kao uzvik), leksičke (žali Bože / žalibože) i prozodijske (bogtepítaj ili bogtepȋtaj) norme. Dakle, iako je riječ o dvojbama koje se zasigurno odnose na opsežniji korpus (kao što je pitanje gramatikalizacije, pragmatike oblika, (de)onimizacije i frazeologizacije), sužava se pogled na jednu tvorbenu porodicu koji ipak analogijom može iznjedriti općenitija rješenja. Nudi se i primjer mogućega zvučnog zapisa u budućim mrežnim rječnicima te se preispituje korpusna utemeljenost sadašnjih leksikografskih rješenja.